Paleta

Umorna sam od promjena. A one su konstante, na dnevnoj, ma čak i na satnoj bazi. Što je bilo u jednom trenu jednostavno, sad je odjednom komplicirano. Što je bilo slatko, postane gorko i obrnuto. I često se zateknem kako zbunjeno gledam kroz prozor i pomislim –...
Ti u slovima…

Ti u slovima…

Zašto pisati? Zašto stavljati sebe na papir? Gdje je u tome blagodat? Gdje smisao? Tko nas može naučiti pisati i kako znati što staviti na papir? Kako odabrati temu? Kako sve to pretočiti u knjigu, gdje početi… kojim slovom, kojom idejom? Nije važno, samo kreni....
Zadnji dan…

Zadnji dan…

Pomislila sam… što bih učinila, da znam da mi je ovo, zadnji dan života? S kime bih ga provela? Kome bih se javila? Da li bih se ikome javila? Što bih radila svojih zadnjih sati? Da li bih mnogo promišljala o godinama koje su iza mene? Da li bih mnogo žalila zbog...
Obala za usamljene…

Obala za usamljene…

Izbacilo me more, na obale tvoje boli. U neko pravo vrijeme, dvoje krivih ljudi… Jedno su drugom pokrpali dušu. I trajali… Sad… možda je do oluje. Možda, je takvo vrijeme? Možda kriva pitanja postavljam. Al’ gdje god more baci, više nema tvojih...

Pamtim te…

Sve prođe… baš čudno. Ima trenutaka u životu, koje cijenimo tek kad su zauvijek iza nas. Ima ljudi kojih se sjećamo i s osmijehom na licu i s boli u srcu. I ne možemo si pomoći, jer je jače od nas. I volimo ih. I sjećamo se. I voljeli bi nazad. U onaj trenutak...