Proklela sam sva ta prisilna jedva čekanja…

|

Srce se uvijek na koncu umori, od svih svojih jedva čekanja. Od jedva čekanja na ljubav. Na objašnjenje. Na ispriku. Na zagrljaj. Na odgovor. Na smisao. Na kraj. Ili početak…. Više…

Možda u svemu ovome naučimo kako biti bolji ljudi, a možda je to samo moja osobna zabluda

|

Što mi zapravo znamo o ljubavi, zapitala sam se dok sam unatoč prohladnom jutru sjedila u vrtu, na starom balvanu i bosim stopalima prolazila po travi, onako kako radim dok… Više…

Kad naučiš voljeti sebe, tek tad možeš istinski voljeti one koji su ti najvažniji…

|

Pitala sam se, ima li nazad kad prijeđemo neke granice? Možemo li ponovno biti ista osoba ili smo zauvijek promijenili putanju svog života? Mogu li ja biti ista osoba koja… Više…

Ulje na platnu ili akvarel?

|

Samo na trenutak skreneš pogled. I sve se promijeni. Cijeli svijet zastane. Napravi preskok k’o srce u grudima i više ništa nije isto. Ti nisi ista. Na ulicama istim kao… Više…

Posljedice

|

Prvi put priznajem da sam oduvijek pomalo bila idealist. Dok bih se skrivala pod krinkom ironije i dobrog smisla za humor, pričala nešto poput ‘Vidjet ćemo’ ili ‘Never mind’, ostajala… Više…