Umorna sam od promjena. A one su konstante, na dnevnoj, ma čak i na satnoj bazi. Što je bilo u jednom trenu jednostavno, sad je odjednom komplicirano. Što je bilo slatko, postane gorko i obrnuto. I često se zateknem kako zbunjeno gledam kroz prozor i pomislim – A što sad? I shvaćam, sama sam sebi najgori neprijatelj.
Moji su dani čudno obojani. Uvijek nekim paletama koje su si potpuni kontrasti. Ali sama sam ih odlučila nositi u svojim očima i birati kut iz kog ću promatrati svijet. Nikog za to ne mogu kriviti. Niti želim. Možda samo trebam naučiti, kako sama sebi biti saveznik.
