Jutros nisam planirala pisati, imam isplaniran vikend do u zarez pa nisam mislila da ću uhvatiti vrijeme za pisanje, ali… kad nešto jako voliš, uvijek uhvatiš vremena, pa barem u hodu. Osobito kad te opere inspiracija! I tako sam uz kavu, skrolala po naslovima portala, odgovarala na poruke svojih kolegica i pročitala da se Keanu Reeves zaručio. Koja lijepa vijest u moru tračerskog šunda! Koje veselje! Ako mi je zbog nekog od poznatih drago što je konačno našao svoju sreću, onda mi je drago zbog njega.

Obožavam ga od malenog kao glumca, ali s godinama sam pratila njegov dobrotvorni rad, čitala njegove knjige, slušala govore i svaki me put sve više oduševio pogledima na svijet, skromnošću ali i entuzijazmom koje unosi u sve što radi. No oduvijek je bilo neke sjete u njegovim govorima.

Ako ne znate njegovu životnu priču, reći ću vam samo da je poprilično tužna i kaotična i da koliko je poslovno posložen, toliko je privatno imao pehova i nesreća koje su ga u stopu pratile. Nikad ga to nije obeshrabrilo i na tome mu se beskrajno divim.

Privlači nas izgled, ali zaista se zaljubljujemo u nečiju dušu
Alexandra Grant i Keanu Reeves, Foto: PIXELL preuzeto s 24sata.hr

Možda su me zbog toga iznenadili silni negativni komentari upućeni njemu i njegovoj zaručnici zbog njenog izgleda. Kao ona je previše ‘prosta’ i nije mu par. I tako to gledam i pitam se, što je to s ljudima danas? Gledaju na partnerski odnos tako da si traže osobu koja će im dobro izgledati pa se onda čude što su nesretni i što je tolika stopa razvoda?

Mene bi kao njegovog zbilja velikog fana, šokiralo da si je na vrat navukao neku mlađahnu sponzorušu, napumpanih sisa i usana s kojom nema baš nikakve dodirne točke, kao što rade mnogi drugi poznati i manje poznati likovi, jer je poanta da imaju što za pokazati.

Ljubav se pokazuje? Od kad? Mislila sam da se živi.

Oko mene se oduvijek motaju zgodni tipovi. Posljednjih par godina osobito, jer što uspješnija i poznatija postajem, sve više sam meta raznih sakupljača trofeja. I iskreno vam mogu reći, da što je muškarac zgodniji to je i veći egotriper, a često je zapravo poprilično plitak i šupalj. Kod mene takvi ne prolaze. Barem ne na duge staze.

Ono što vidite na ovim stranicama samo je jedno moje lice. Privatno sam žena koja mnogo čita, vječno ide na doškolovanja, posjećuje muzeje, kazališta i ima jako puno interesa. Muškarac kojem je samo bitno što se sinoć pilo, gdje se visjelo i koje je dupe tamo odmjerio, nije onaj koji bi mogao potrajati u mom životu.

To je jednostavna i pomalo brutalna istina. I shvaćam da što je osoba načitanija i ima više aspiracija to joj je teže naći kvalitetnog partnera, jer ono izvanjsko jednostavno nije dovoljno.

Neću generalizirati, ni tvrditi da su svi muškarci isti, jer to naprosto nije istina ali, osobno moram reći da se većinom silno dosađujem kraj zgodnih tipova. Stvari koje njih impresioniraju meni su tako pa… glupe. Znam da ovo možda zvuči snobovski, ali nije.

S jedne strane sam jednostavna i praktična žena koja voli simple life, kuhati, plesati, čitati, ali i otići na tekmu, zezati se s frendovima uz pizzu i pivo, s druge sam kompleksna do te mjere da proučavam stvari koje mnoge ljude ne zanimaju; od programiranja do grafičkog i modnog dizajna naprimjer. I ako s nekim ne mogu razgovarati o masu stvari, onako da se entuzijastično unesemo u razgovor koji će trajati satima, bilo to o knjizi, filmu ili nekom pojmu iz astronomije, onda to jednostavno ne može trajati.

Ne očekujem znanstvenika ili genijalca s brutalnim IQom, ali želim osobu s kojom ću dijeliti interese, osobu koja će imati svoj život i svoje hobije baš kao i ja, nekog tko će mi s veseljem pričati o tekmi na kojoj je bio ili izložbi oldtajmera. Likovi kojima je samo bitno da te osvoje i pretvore u svoj trofej, kojima se život svodi na posao i hvalisanje pred frendovima koju su taj vikend ‘okrenuli’ jednostavno se vrlo brzo odaju. I izgore. Barem u mojim očima.

Isto tako, ako muškarac nema svoje aspiracije i ne teži nikakvom napretku, ako mu se vikendi svode na ljenčarenje pred tv-om i posjete kladionici, brzo će mi postati dosadan. Nemam ništa protiv povremenog ljenčarenja i kladionice, ali ako je to sve, pa hmm onda je to problem. Ako se muškarcu ne mogu diviti, on gubi moje poštovanje, ako gubi moje poštovanje, sva će se moja zaljubljenost jako brzo i nepovratno istopiti…

I znam da će mi mnogi od mojih muških pratitelja reći kako sam jako zahtjevna, ali sjetite se kakvi ste vi kad si birate partnericu? Volite li žene koje nemaju svoje interese i koje vam non stop vise za vratom, ili jednostavno samo sjede kući, peglaju, kuhaju, glancaju podove i kukaju kako su umorne i kako ih vi ne doživljavate? Pa… da. Mislim da se kužimo.

Zbog toga su mi komentari koji padaju na zaruke slavnog Keanua strašno smiješni i iskreno poprilično plitki. Ali shvaćam da je velika većina ljudi takva – plitka, prazna. Maksimum im je – u se, na se i poda se. Osobito u ovim našim balkanskim krajevima. I onda kad se desi da netko sebi nađe srodnu dušu koja je prelijepa na toliko oku vidljivih i nevidljivih razina, mi si uzimamo za pravo nešto komentirati.

Uzmimo samo za primjer zadnji reality ‘Brak na prvu’ – pravo lice i naličje naroda i mentaliteta.

Prvo mi je odbojna ideja da bih si partnera išla tražiti u neku TV emisiju pa da cijeli svijet raspreda o tome i o meni, no hajde neću osuđivati, samo ću se čuditi… drugo da izvodim bijesne gliste kao što su ih izvodili kandidati u tom showu; malo s ovim, malo s onim, malo u krug, malo ispočetka, ma sačuvaj me Bože, jer svaka osoba treba imati svoje ja i svoje samopoštovanje, no to je već neka druga tema… i treće, da sjedim kući i komentiram tko si od tih ljudi tamo paše a tko ne, tko je kakav i kakav bi trebao biti. Da postanem takva šiparica, ma sama bih sebe riješila muka!

Često se zapravo uhvatim čuditi svojim prijateljicama kad počnu komentirati kako im nije jasno, što je neki tip koji se njima jako sviđao, sebi odabrao kao ‘manje privlačnu curu’ od njih. Ali manje privlačnu po čijim mjerilima?

I što osobu zapravo čini privlačnom? Jesu li to određene crte lica, tjelesne proporcije, geste, oči, stav?

Privlačnost je nešto što se prosto ne može samo tako definirati jer svakome se sviđa nešto drugo. Ali zaista, masu puta se uvjerih da ti džabe sva ljepota svijeta ako nemaš ništa iznutra za pružiti, ako mi je u tvom društvu dosadno, ako si prevrtljiv i nepouzdan, ako nemamo o čemu razgovarati, ako si nakon pet rečenica postajemo dosadni, ako uvijek moram pogađati što ti je zapravo na pameti i ako dok pričaš sa mnom, ti zapravo u svom umu već motaš neku drugu. I to se kuži, jednostavno se ocrtava na kilometar.

I svaka će se privlačnost među nama istopiti ili brzinom kojom s nekog skidaš robu ili u narednih nekoliko tjedana.

Ljubav se rađa s osobom koja zasluži naše divljenje i poštovanje, povjerenje… i s kojom se izgubimo u razgovoru do te mjere da gubimo pojam o vremenu. S kojom je zabavno čak i dok skupa brišemo prašinu ili pospremamo garažu, dok si pričamo o danu iza nas ili izazovima koji su nam na putu. S osobom s kojom možeš o teoriji relativnosti ali i o strahu od korone. S osobom koja ti otvori dušu i kojoj otvoriš dušu i u čijim se očima gubiš ali i pronalaziš. S osobom u kojoj pronađeš svoj dom. I često vrlo malo veze ima s lijepom ili manje lijepom vanjštinom.

Za ovo dvoje ljudi mi je naprosto drago što su pronašli jedno drugo i nadam se da će im ljubav trajati.