Ne vjerujem u osvetu. Nikad nisam. Za mene je “pamti pa vrati” otrov koji rijetko okrzne onog kome je upućen, ali zato živog izjede onog tko u sebi nosi svu tu mržnju i gorčinu.

I ne, nisam svetica. Znam biti i ljuta i odrješita i pikava ali, ako je već došlo do toga da nekog trebam otpraviti iz svog svijeta, onda ću to napraviti mirno i dostojanstveno. Zbog sebe.

Neću “vraćati milo za drago” i čekati priliku da nekome smjestim. Samo ću nastaviti živjeti svoj život, truditi se ići za svojim ciljevima i biti sretna, okružena ljudima koje volim.

Mogla sam mnogo puta tjerati pravdu, ali nisam. Svaki put sam odabrala mirno rješenje, kad god je išlo. Ako pak nije išlo onda bih se obratila odvjetnicima i sudu da budu arbiter i odluče tko je u pravu. I svaki put, negdje putem stvari bi se raščistile. Ljudi bi se ispričali ili bismo se nekako dogovorili, jer osobno, nemam nijedan atom želje u sebi da nekome zagorčavam život. Smatram da to ljudi ionako dobro rade sami.

Ali, to sam ja. I svjesna sam da većina dugo u sebi skuplja žuč i vreba priliku da po nekome prospe sav svoj otrov.

Da li se tada osjećaju bolje? Ne. Budite sigurni da ne.

Ovih dana svjedoci smo ponovno okršaja između poznate pjevačice i njenog bivšeg muža, te mega hita kojim je pjevačica kažu “vratila milo za drago”. Tu je i neka lutka vještice koju je stavila na svoj balkon i koja gleda u smjeru kuće njegovih roditelja i kojekakvi tračevi da se pjevačica bavi vradžbinama kako bi se osvetila.

A ja se pitam, što joj to treba?

Lijepa je, uspješna, s cijelim životom ispred sebe i prilikama na svakom koraku da napravi životni zaokret, kad je ovaj sporni i poodavno bivši već postupio kako je postupio. Zašto se ne okrene nekoj novoj priči?

Da, povrijeđena je. Kao žena, kao osoba, kao partnerica. Prevario ju je i zaista ne zaslužuje da itko umanjuje njegov manjak kulture, odgoja i načina. No, kroz sve ovo što ona radi pokazuje samo da ju je slomio, da i sad ima toliku moć nad njom da se ona ne zna kao žena izdignuti iznad te priče, ostaviti je iza sebe i preboljeti razočaranje i povredu koju joj je nanio.

Zauzela se za sebe kad se nije htjela pomiriti s njim i time ga je postavila na njegovo mjesto. Bila je dama. Sada vrišti agresijom, ogorčenošću i očajem. I to ne govorim iz sfere osude, govorim to kao netko tko dobro vidi kako izgleda bol i vrisak upomoć.

Bol koja iz nje vrišti

Sve potisnute emocije koje nisu izašle iz nas, kad tad izađu na svjetlo dana u najgorem obliku, kazao je Freud i smatram da je bio itekako mudar čovjek.

Ona pati i krvari svoju patnju na sve strane. Svi koji joj plješću za način na koji ispoljava bol ne rade joj uslugu. To nije podrška to je likovanje, biranje strana i uživanje u tuđoj boli.

Noću, kad nema nikoga pokraj nje, ona je u svojoj postelji slomljena, bolna žena. I zbog toga što je bolna, voljela bih da je iznijela stvari na drugačiji način.

Kroz sve njene eskapade, on u očima javnosti počinje izgledati kao žrtva lude bivše žene koja ne zna nastaviti sa životom. I nakon što ju je prevario prolazi lišo.

U redu je svoju bol pretvoriti u umjetnost. I ja sam bivšim ljubavima pisala pjesme, ali većina ih je ostala vazda zatvorena u neku teku i momci u tim pjesmama nisu bili čudovišta, niti sam ja bila neka napaćena svetica. Pjesme su govorile o nesporazumima, emocijama, željama da se izgradi nešto i odlukama da se ide dalje, svatko svojim putem.

Biti povrijeđena a ostati dama, nažalost mnoge žene ne znaju. Imaju potrebu nepravdu koja im je nanesena pretvoriti u otrov i rigati ga po svima oko sebe.

Da, on ju je prevario i iznevjerio ali što njegovi roditelji imaju s tim? Što njihova djeca imaju s tim pa su svakodnevno između dvije vatre?

On je naravno odgovorio ismijavanjem, pa nekako time samo zaokružio priču o dvoje nezrelih ljudi koji imaju previše love, previše medijske pažnje a premalo osobne kulture i nimalo obzira prema svojoj djeci i poštovanja prema godinama koje su proveli zajedno.

I kao takvi su “idoli” milijunima diljem svijeta.

Jednom lijepa ljubavna priča postala je skandal koji dugo puni medijske stupce i zabavlja dokone ljude bez vlastita života.

Mene ne zabavlja. Nikad mi zabavna ne bi mogla biti tuđa bol.

Možda je to “profesionalna deformacija” pa sve to gledam drugačije kao coach, a možda je to samo moja ljudskost koja bi, da može prišla toj divoj ženi i svim je srcem zagrlila, rekla joj kako je predivna, jaka i posebna i kako je taj propali brak ne definira. Jer ona je i dalje ona. Nije poražena, samo je imala jedno iskustvo koje je imalo svoje prelijepe ali i svoje ružne trenutke kakve mnogi odnosi imaju.

Zaslužila je iz svega toga izrasti jača i bolja.

A on? On je bivši muž i treba biti dio jedne završene priče. Ne može više nikad biti isti u njenim očima i to je apsolutno u redu. Ali i dalje je otac njihove djece i oni imaju pravo viđati svog tatu i kad odrastu donijeti vlastite sudove.

Tako izgledaju razlazi odraslih, zrelih ljudi.

‘Ostani dama’ – kao način života

Pogledajte J. Lo kao primjer. Nakon razlaza s Marc Anthonijem nije od sebe radila cirkus a i kad ju je bivši zaručnik prevario, nije mu se svetila na cirkuske načine. Nastavila je dalje i uplovila u naručje Bena Afflecka.

Njen sretan život, najbolja je “osveta.”

Posvuda oko nas, svakodnevno žene bivaju povrijeđene. Neke budu prevarene i ostavljene, neke trpe partnere nasilnike, neke trpe nepravdu loše birokracije i nesposobnosti institucija da ih zaštite i rade svoj posao.

Ali isto tako, povrijeđene žene koje se nisu suočile s boli i pretvorile su je u bijesnu, povrijeđenu taštinu, postaju hodajući otrov koji od žrtve postaje zlostavljač. Žene koje se osvećuju bivšim partnerima preko njihove djece, koje šire tračeve, koje napadaju nove partnerice, obitelj i prijatelje svojih bivših i koje ne prestaju.

Neke to rade godinama.

To što su povrijeđene ne daje im pravo da povrijede.

Bol je itekako stvarna i opipljiva, a gubitak partnera i identiteta s kojim u vezi srastemo može biti našoj psihi kao da smo doživjeli smrt nekog bliskog. I treba vremena da iscijelimo. Ali moramo si dati dozvolu iscijeliti.

Plakati, ljutiti se pa opet plakati. Osjećati sve palete emocija koje idu uz to razočaranje, jer tako iscjeljujemo.

Ako ih progutamo, one postaju otrov koji nas razara iznutra i koji kad tad eruptira na svijet oko nas.

A tužno je vidjeti kako mnogi ranjavaju one koji im ništa nisu zgriješili, zato što nisu nikad zavili rane iz kojih krvare.