Kraj je uvijek kraj, ma kako ga netko sam sebi tumačio

|

‘Što misliš zašto nismo uspjeli?’ – pitao me direktno, bez okolišanja, a ja sam se trudila ne skrenuti pogled. Njegove intenzivno plave oči uvijek su djelovale hipnotizirajuće, samo ne više… Više…

Proklela sam sva ta prisilna jedva čekanja…

|

Srce se uvijek na koncu umori, od svih svojih jedva čekanja. Od jedva čekanja na ljubav. Na objašnjenje. Na ispriku. Na zagrljaj. Na odgovor. Na smisao. Na kraj. Ili početak…. Više…

Možda u svemu ovome naučimo kako biti bolji ljudi, a možda je to samo moja osobna zabluda

|

Što mi zapravo znamo o ljubavi, zapitala sam se dok sam unatoč prohladnom jutru sjedila u vrtu, na starom balvanu i bosim stopalima prolazila po travi, onako kako radim dok… Više…

Kad naučiš voljeti sebe, tek tad možeš istinski voljeti one koji su ti najvažniji…

|

Pitala sam se, ima li nazad kad prijeđemo neke granice? Možemo li ponovno biti ista osoba ili smo zauvijek promijenili putanju svog života? Mogu li ja biti ista osoba koja… Više…

Ulje na platnu ili akvarel?

|

Samo na trenutak skreneš pogled. I sve se promijeni. Cijeli svijet zastane. Napravi preskok k’o srce u grudima i više ništa nije isto. Ti nisi ista. Na ulicama istim kao… Više…