Blog
Razmišljam na glas
Follow
Pišite mi
Srcu nekad treba vremena i to je apsolutno u redu
Ljudi su emotivna bića, ali često tu svoju emotivnost potisnu kako bi se uklopili u okvire društva i zadovoljili očekivanja svoje okoline. U tim trenutcima labilnosti, popuste pod nečijim presingom ili uopće ne slušaju što im govori njihova nutrina. Pa onda nikad zapravo ne prebole nešto što ih boli, neki odnos koji je završio i s čijim se završetkom nikad nisu istinski pomirili, već vuku repove u svaki novi odnos. A to je pogibeljno, ne samo...
Ima tih nekih ljubavi što su kao ruže, cvjetovi uvenu, ali trnje ostaje
‘Često ne znaš vrijednost trenutka dok ne prođe.’ – bilo je prvo što sam pročitala kad sam tog jutra upalila net. Zanimljivo je bilo da me ta rečenica tih dana pratila posvuda. Kao neki dobrodušni duh koji mi pokušava reći da je u redu, što se osjećam tako, pomalo iskidano, na momente nepotpuno. Nije bilo lako. Na trenutke bih zatvorila oči i našla bih se opet tamo, milimetar od njega. Osjećala bih opet kako prstima prolazi kroz moju kosu i...
mk
Let’s Get Started
Potreban ti je copy? Piši mi
