Bojala sam se da ću biti slaba ako se rastanemo. Bojala sam se samoće i tišine koju ona donosi. Bojala sam se sebe i svoje snage. Sad gledam, jutro je i nije tako strašno. Sunce se ponovno penje nebom, kava je vruća i miriše na nova nadanja. U zraku je aroma novih početaka, avantura i ljeta koje dolazi. Noćas sam se sjetila koliko mogu biti jaka i koliko sam dobra kad sam u svojoj glavi sama. Kad s nikim ne dijelim taj prostor i kad nikome ne moram davati opravdanja.
Očekivalo bi se da sam i sad sklupčana u onom znanom fetus položaju, da su mi oči otekle od suza a nos crven, da sam nervozna, ljuta i da s nikim ne želim razgovarati. Ali ja sam ustala, umila se, oprala zube, podigla kosu, našminkala se i uvukla u traperice u koje dugo nisam stala. Imam novi push up grudnjak i izgledam sexy. Nisam stavila puno šminke, samo jaki ruž. Susjeda mi je poklonila bočicu Chanela 5 i stavila sam na vrat samo dvije kapi.
Pogledala sam se – ovako izgleda pobjednica. Ovako izgleda žena koju ništa ne može slomiti. I to sam ja. Lavica. Ova žena za nikim ne plače. Ona uvijek ide naprijed.
Dugo mi je trebalo da shvatim da me nijedan odnos ne definira. Da ljudi koji ne žele biti ovdje, jednostavno ni ne trebaju biti tu. Noćas sam shvatila da sam se promijenila. Negdje oko 3 ujutro, sjedila sam na rubu kreveta, obraza naslonjenih na dlanove, i pogleda uprta u strop, i shvatila – nije tako strašno. Bolje je. Bolje za mene da sam sretna sama, a ne nesretna u dvoje.
Bila sam si čudna tako sabrana i hladna. Nekako strana, kao da se gledam iz ptičje perspektive i vidim djevojku koju ne prepoznajem. Osjetila sam čudnu navalu snage i ponosa.
Uspjela si mala – toliko si ojačala da te više nitko i ništa ne može slomiti. To je ono što si sama sebi toliko dugo željela. Ono što ti je trebalo da možeš kroz svijet pun vukova kročiti bosa, uspravnih ramena i pogleda čvrsto ispred sebe, dok osjećaš zemlju i travu i kamenje pod nogama, ali se ne bojiš nijednog novog koraka. Sama. Sa spoznajom da je to sasvim dobro društvo.
Muškarci u tvom životu bili su samo lekcije. Samo poglavlja. Oni nisu važni – ti si važna. Voljeli te ili ne voljeli, ostavljali ili se vraćali, bitni su kao ocvale ruže. A ožiljci koje su ostavili samo su podsjetnici da si preživjela.
Oni će se možda kajati, možda će se vraćati, možda će te prezirati, a možda voljeti u tišini. Nije važno. Prerasla si ih. Zato nisi bila sretna s nijednim, nisu imali ono što ti treba. Snažan muškarac koji može podnijeti tvoju energiju, entuzijazam, snove, ideje i ludosti. Muškarac koji može paralelno graditi sebe bez da mu pofali zraka i koji može s tobom rasti u dvoje.
Hvala muškarcima koji su otišli, jer su za njega napravili prostor i naučili te kakva da budeš kad ga sretneš. A do tada nastavi se smiješiti i ostani sexy. Svijet te čeka, život tek počinje.
Posveta:
Svim divnim ženama koje još ne znaju koliko su snažne i koliko vrijede i svim papcima koji su ih pustili da odu!
Marija Klasiček
