Večeras se malo želim osvrnuti na jednu zanimljivu činjenicu koja se zadnjih mjeseci podosta rasteže po novinama i portalima, a aktualna je i po raznim Fb grupama. Radi se o psiholozima koji zdušno pljuju Life coacheve, te ih nazivaju šarlatanima.
U startu želim da razjasnimo neke stvari, tako da ne bi kasnije bilo nesporazuma. Postoje bolesti i stanja koja se moraju liječiti kod liječnika stručnjaka. Psiholozi i psihijatri postoje s razlogom i nikada ne bih nikome sugerirala da depresiju, anksioznost, ili bilo koje drugo stanje liječi “pozitivnim mantranjem”. Niti se itko tko je ikada potražio savjet stručnjaka, ima čega sramiti.
No s druge strane ne mogu pojmiti stav tih istih stručnjaka kada su u pitanju poznati life coachevi.
Konstantna prozivanja i ismijavanja na račun ljudi koji pomažu dobronamjernim savjetima, po meni su čisti idiotizam, odraz neprofesionalnost, nezrelosti, ljubomore i nekih žešćih kompleksa.
Da li je zaista važno je li čovjeku pomogao savjet psihologa ili savjet nekog gurua, ako se osoba osjeća bolje? Po meni ne. Važan je samo rezultat.
Često mnogi stručnjaci nemaju ni živaca ni razumijevanja za pojedine osobe koje k njima dolaze po stručnu pomoć i sva se njihova terapija svede na propisivanje raznih antidepresiva i sredstava za smirenje ili spavanje. Tablete nikada ništa ne riješe, već samo suzbiju simptome, međutim problem ostaje.
Svaki drugi hrvat danas je na nekim tabletama za smirenje ili AD-ima.
Ljudi su pod konstantnim stresom zbog modernog načina života. Nekima pomogne psihološka pomoć, nekima pomogne razgovor s nekim life coachem. Poanta je da svatko pronađe ono što će ga trgnuti i vratiti u kolosijek.
Nijednog life coacha kojeg osobno pratim nisam nijednom čula da je rekao da ljudi koji se ne osjećaju dobro, bilo fizički ili psihički, ne potraže pomoć. Već sasvim suprotno.
Svi oni sugeriraju da uz meditaciju i opuštanje obavezno koriste i sva raspoloživa sredstva koja moderna medicina nudi.
S druge strane psiholozi sve više i više udaraju po life coachevima, iz već navedenih razloga ali i zbog bojazni da će im pofaliti posla. No mislim iskreno da nikad nije psiholozima bolje cvjetao posao, jer moderni način života skoro svakog bar u nekom trenutku dovede do ruba.
Nezaposlenost, loše stanje u državi i društvu, malodušnost, raspad brakova, bolesti, razočaranja… milijardu razloga ima zbog kojih je današnji čovjek često na rubu. Zbog toga smatram da se psiholozi ne bi trebali bojati za svoj novčanik, kao što se ne bi trebali bojati ni “konkurencije” koja to zapravo nije.
Osobno sam primjer kako dobra psihološka pomoć, razgovor s kvalitetnim stručnjakom ali i pozitivne promjene, rad na sebi, meditacija i potpuno nov pogled na svijet mogu transformirati osobu u svega nekoliko mjeseci.
Mnogi meni jako bliski ljudi nisu znali za probleme s anksioznosti, napadima panike i nemogućnosti da noću oka sklopim. Zbog količine stresova i trauma o kojima sam pričala svega dvjema osobama, trebalo mi je dugo da se iščupam iz začaranog kruga. Ni danas nemam volje dublje govoriti o nekim stvarima jer ljudi to jednostavno ne razumiju, iako se mnogi bore s istim problemima.
Susrela sam se s previše ljudi koji osuđuju, ismijavaju, pljuju i prozivaju one koje se nisu ni potrudili shvatiti, dok sami imaju popriličnu prtljagu na svojim ramenima. Neki od njih čak se bave i savjetovanjem i liječenjem drugih.
Zamislite tek taj fijasko, kad dođete na razgovor nekome kome bi trebali otvoriti svoju dušu, pa shvatite da osoba preko puta vas ima milijardu i jedan kompleks, a vas bi trebala savjetovati?
Svi smo mi ljudi. Svi imamo svoje traume, životna iskustva, svoje vrline i mane i svakome je potrebno nešto drugo da bi se osjećao okey. Zbog toga nazvati nekog šarlatanom, samo radi osobne frustracije, je čisti idiotizam, kao što bi idiotizam bio, osobi koja je suicidalna, sugerirati da samo diše duboko i “misli pozitivno”.
Ugodna vam večer <3
P.S. Bilo je i vrijeme da objavim nešto na blogu, zar ne? 😉
