Kao bocu najdražeg vina, tebe čuvam za kraj…

S radija je dopirao Čolićev glas i ona njegova bajkovita balada – “Tebe čuvam za kraj”, a ja sam po navici, ostavila ono što sam taj čas radila i cijela protrnula. Ima nešto u toj pjesmi i njenoj simbolici, što me nekako uvijek pogodi u žicu. I čudno...