Jutros nisam planirala pisati, imam isplaniran vikend do u zarez pa nisam mislila da ću uhvatiti vrijeme za pisanje, ali… kad nešto jako voliš, uvijek uhvatiš vremena, pa barem u… Više…

Ruže, orhideje, magnolije… ljiljani, suncokreti, đurđice, tisuće žena i tisuće lica, milijuni latica. Uvijek slične patnje, iste čežnje, prešućene male radosti. Toliko slične, toliko ranjive, a toliko drugačije. Poneke jake… Više…

‘Što misliš zašto nismo uspjeli?’ – pitao me direktno, bez okolišanja, a ja sam se trudila ne skrenuti pogled. Njegove intenzivno plave oči uvijek su djelovale hipnotizirajuće, samo ne više… Više…

Srce se uvijek na koncu umori, od svih svojih jedva čekanja. Od jedva čekanja na ljubav. Na objašnjenje. Na ispriku. Na zagrljaj. Na odgovor. Na smisao. Na kraj. Ili početak…. Više…

Što mi zapravo znamo o ljubavi, zapitala sam se dok sam unatoč prohladnom jutru sjedila u vrtu, na starom balvanu i bosim stopalima prolazila po travi, onako kako radim dok… Više…