Kako sam naučila što je za mene ljubav

Kako sam naučila što je za mene ljubav

Mnogi ljudi žele ljubav ali… stalno nešto kalkuliraju i analiziraju, svakome traže manu, svakog proučavaju. Muškarci su bazirani na ženska tijela, a ne na osobu, žene su toliko fascinirane idejom veze da zaborave promisliti kakvu će im taj muškarac vezu pružiti i je li to ono što žele. Svi su fokusirani na potpuno krive stvari i onda kažu, postoji samo strast, ali ne i ljubav.

Muškarci su vizualna bića, žene će naivno reći. Naravno da im pogled leti kao samo na sise i dupe, oči i usne i da im je to prvo i osnovno i oko toga se vrte. U dubinu ni ne ulaze, ne trude se, ako im se ne sviđa ono što vide. Žene samo žele nekog da ih uzdržava i samo gledaju kako se udati, posve stereotipno, reći će mnogi muškarci.

I svi će reći kako žele nekog da ih usreći, nekog punog strasti i energije, nekog tko će ih voditi kroz život…

I sve ih redom treba dobro ošamariti.

Ljubav nije strast. Strast se s vremenom bez razumijevanja i podrške, pretvara u razaračku silu koja uništi i odnos i osobe koje su u njemu. Svrha vašeg partnera nije da na sebe preuzme odgovornost za vaš život i vašu sreću i da vas kroz život vodi, već da bude vaša podrška na ostvarenju vaših snova, jednako kao i vi njegova.

Ne prestajete biti pojedinci kada ste u vezi, ne prestajete imati svoje težnje i potrebe, ne prestaješ ti biti ti, kako bi trajalo ono mi, već posve suprotno. TI trebaš biti ti, sa snovima, idejama, hobijima, zdravim odnosima, da možeš biti ispunjena i posložena osoba koja može razumjeti partnera i trajati u vezi. Kad toga nema, tad ne postoji pravo MI.

Zašto sam tako sigurna u to? Jer sam to iskusila i danas ću vam ispričati jednu posve drugačiju priču.

Vi me znate kao vrckavu kolumnisticu Mary, realiziranu poslovnu ženu, s morem uspješnih projekata, čije tekstove gutate i kojoj rado pišete i dijelite svoja iskustva, ali… ja sam mnogo prije no što sam postala ovo što sam danas, bila jednom samo mlada, naivna djevojka s pomalo drugačijim pogledima na svijet.

Imala sam čvrste stavove, jake ideale i svijet je u mojoj glavi bio crno bijel. Ako nije ovako, onda je onako. Bila sam podosta isključiva. Imala sam podosta iskrivljenu sliku realnosti, mnogo energije, strašno puno talenta i želje da ga izrazim. Bila sam kao uragan, nezaustavljiva sila prirode. I mogla sam sve. Ili sam barem tako mislila?

Netom sam napunila 25, imala gotovo snimljen svoj prvi album i ni nebo mi nije bilo granica. Bila je to dobra godina. Lima i ja smo radili punom parom i bili smo na krilima odlično odrađenog Zagrebfesta i moje konačne spoznaje da mogu dalje u solo vode, da mi ne treba girl band, kojeg sam se tako žestoko držala zadnjih pet godina.

“Bit će ti puno lakše samoj, vjeruj mi.” – govorio je Lima.

Usput sam pronašla odličan posao u jednoj firmi za marketing i svijet je izgledao savršeno. Marko i ja smo napokon prekinuli i otišli svatko na svoju stranu. Glupa veza od godinu i pol, ja tvrdoglava kao mazga a on slijep vidjeti da nisam stvarno zaljubljena u njega. Nisam od sreće znala gdje bih prije a onda sam upoznala Davora.

Nije mi sjeo na prvu, ali ja u tom trenutku nisam ni tražila odnos, bila sam usmjerena posve na svoju muziku i posao koji sam radila. On je u mojoj glavi bio samo simpa dečko s kojim je bilo zabavno povremeno popiti kavu.

Nisam ga shvaćala ozbiljno, nisam mu pridavala puno pažnje, i on mi je mnogo puta kasnije rekao, da sam ga namjerno ignorirala i natjerala da me ganja. Ja to nisam uopće vidjela tako, jer me osim nekog površnog poznanstva ništa nije zanimalo. I takva sam bila prema svim dečkima koji su se tada motali oko mene.

Mladost ludost

Bila sam itekako svjesna svoje mladosti, vrckavosti i ljepote i zabavljalo me promatrati što su sve u stanju muškarci napraviti kako bi ih ja doživjela. Površno i naivno – znam.

Dario je npr. bio toliko lud da je stvarno povjerovao kad sam mu rekla da ću izaći s njim ako mi taksijem pošalje minimalno 50 mojih omiljenih čokolada.

Dva sata kasnije, bila sam u kadi i čula kako tata viče da me traži neki taksist, samo sam potonula u vodu i u sebi umirala od smijeha. Bila sam lakomislena i pomalo zla. Dobro sam se zabavljala.

Dario se naravno naljutio kad je shvatio da ga samo zezam, pa sam ga iako me zanimao više nego ostali, gurnula u zapećak i tu je nekako Davor uspio uletjeti u prvi plan, ne kao potencijalni dečko, nego kao netko s kime sam se više družila.

Danas ne znam jesam li zahvalna na iskustvu koje je uslijedilo ili bih radije da sam s Darijem izašla i da je moj život otišao u nekom posve drugom smjeru, ali, narednih 6 godina mog života bilo je ludo, vatreno, naporno, turbulentno i ja sam se jako promijenila.

Strast koja sve proždire

Naš je odnos bio vratoloman. Bio je nabijen žestokim emocijama, fatalnom strasti ali i dubokim nerazumijevanjem. Često se pitam kako smo uopće trajali tako dugo?

Kad smo se upoznali bila sam neka druga Mare, puna snova, ideala, energije i strasti prema životu i on se preko noći zaljubio u to. Bio je kao opsjednut, potpuno zaluđen i mene je zabavljalo što je on poletio kako bi ispunio svaku moju želju. Baš svaku.

Ali… jer naravno postoji ali, oboje smo bili silno tvrdoglavi. On je imao stav da je žena kao glinamol pa ćeš je oblikovati i ukrotiti. Moj entuzijazam u koji se zaljubio počeo ga je smetati. Snovi koji su ga fascinirali u početku sad su predstavljali zapreku obitelji kakvu je htio i životu kakvom je težio. A taj život bio je pomno isplaniran do u najsitniji detalj i mene se tu ništa nije pitalo. Došao je iz razorenog doma i silno je htio da dom koji bi stvorio sa mnom, bude naprosto – savršen. Meni se doimao umjetnim. Sve češće se spominjala riječ brak a uz nju i ona popratna – djeca.

I sve je to bilo okej, ali ja više nisam osjećala slobodu kao na početku, niti njegovu podršku. Svaka moja ideja bila je glupa, svaka moja želja kosila se s nekim njegovim planom, svaki naš izlazak bio je popraćen salvom njegovih ljubomornih i posesivnih ispada. Malo po malo ja sam se povukla u sebe i razmišljala o životu bez njega. I na kraju ga i ostavila.

Ne smatram da je on loš čovjek, ali nije bio čovjek za mene. Niti sam ja bila žena za njega. Mi smo imali samo puno strasti i energije u početku a kasnije kad se ona trebala pretočiti u mir, podršku i razumijevanje, ta strast koja nas je povezala postala je razaračka sila, koja je sve spalila.

Ljubav je mir

Moj dragi prijatelj Hrvoje, nedavno mi je rekao nešto što najbolje opisuje tu spoznaju. Rekao je da je bio posve zaluđen bivšom djevojkom. Zaluđen njenom mladosti i strasti prema životu, njenim entuzijazmom i njenim tijelom. “Ona je jako lijepa i vatrena rekao je, ali… sjebala me.”

Njegova sadašnja djevojka u mnogim je stvarima sušta suprotnost bivše. Ona je mnogo mirnija, mnogo opreznija, stabilnija, posvećena svom poslu i u mnogo stvari nije tako živa i strastvena ali, ona je osoba koja mu daje mir, ulijeva povjerenje i s kojom može planirati život. S bivšom tko zna kako bi mu taj život izgledao?

Možda vratolomno i bolno kao moj s Davorom?

Strast je divna. Ona nam daje poticaj, ona nas digne iz kreveta. Oni mali leptirići u tijelu posve nas ponesu i osjećamo se kao da možemo sve. Nismo gladni, nismo umorni, svijet je prekrasan. I to je kao droga. Ali kad njen utjecaj splasne, ostaju ljudi. Ti ljudi imaju svoje snove i svoje strahove, svoje težnje i svoje traume. Ti ljudi su upakirani u milijun slojeva vlastitih zabluda i ako ih povezuje samo strast, oni se pretvore u dva neprijatelja na bojnom polju doma u kom žive i počinju se boriti za prevlast.

U ljubavi nema vladara. To sam naučila onog dana kad sam sebi rekla da mi je dosta ratovanja, skinula zaručnički prsten i ostavila iza sebe odnos u kojem sam odrasla.

Biramo voljeti

Ljubav ne dođe uvijek upakirana u najljepše tijelo i najblistaviji osmjeh. Možda taj netko nije osoba koja će u vama buditi uragane, da gorite od strasti i kao Hrc i njegova bivša, brzo izgorite i spalite sve i svakog oko vas.

Možda je to netko koga ne biste odmah zamijetili, netko tko je mnogo mirniji, ali mnogo srčaniji. Netko tko vas je spreman držati za ruku kroz mnoge oluje, ne samo kad je lijepo i kad se od siline strasti lomi tlo pod vašim nogama. Netko tko nikad neće odustati od vas.

Zbog toga je meni danas lijepo lice samo lijepo lice, a zgodan muškarac samo zgodan muškarac. I on možda može u meni probuditi strast, ali ja neću poletjeti u to kao grlom u jagode. Jer mi je mnogo važnije vidjeti iz kakvog dolazi doma, kakav je sa svojim prijateljima, kako se ponaša u društvu, kako dok smo sami, da li ono što govori zaista i živi.

Mnogo mi je važnije tko je on, a mnogo manje tko želi biti i kakvim se predstavlja. Najmanje mi je važno kakve su mu boje oči i je li pojava od koje će svakoj ženi koja ga vidi zastati dah. Još manje mi je važan njegov šarm i spika kojom skoro svaku može oboriti s nogu.

Želim vidjeti može li trajati? Znali li trajati u odnosima? Ima li prijatelje i kakvi su? Ima li ciljeve? Što je do sad postigao, sam zbog sebe, jer ga to usrećuje, a ne kako bi nekoga impresionirao.

Želim znati tko je on ispod fasade. I onda ću vidjeti hoću li ga pustiti bliže.

Svatko se od nas može zaljubiti, to ne možemo izbjeći, jer nas je priroda skrojila tako, ali ljubav, ljubav je nešto drugo. Ljubav je izbor.

Na kraju dana zaista biramo koga ćemo voljeti, od koga nismo spremni odustati, s kime ćemo dalje kroz sunčane dane i kroz oluje. S kim ćemo plakati, s kim ćemo se smijati, koga ćemo čvrsto držati čak i kad se grčevito pokušava istrgnuti jer se bori sam sa sobom. Ljubav je odabir.

Oni koji svakog dana odabiru svog partnera iznova, to znaju. Oni razumiju. A sada ih, nakon mnogih krivih skretanja i čudnovatih lutanja, konačno razumijem i ja.

No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.