Srcu nekad treba vremena i to je apsolutno u redu

Ljudi su emotivna bića, ali često tu svoju emotivnost potisnu kako bi se uklopili u okvire društva i zadovoljili očekivanja svoje okoline. U tim trenutcima labilnosti, popuste pod nečijim presingom ili uopće ne slušaju što im govori njihova nutrina. Pa onda nikad zapravo ne prebole nešto što ih boli, neki odnos koji je završio i s čijim se završetkom nikad nisu istinski pomirili, već vuku repove u svaki novi odnos. A to je pogibeljno, ne samo po njihovo srce, već i onog s kim započinju nešto novo.

– Ti si emotivno nedostupna. – rekao mi je Hrvoje.

– Jesam da i okej sam s tim.

Okej sam s tim da se trenutno ne mogu zaljubiti, da nemam volje ni pokušavati i da sam posvećena svom životu. Okej mi je što su mi moja obitelj, posao i prijatelji prioritet kao i ostvarenje nekih mojih osobnih aspiracija i dugo sanjanih snova.

Okej mi je buditi se solo, ispijati duge kave na balkonu, lakirati nokte, brbljati na telefon s frendicama i čitati zanimljive knjige. Okej mi je živjeti neki opušteni život i ići kroz njega svojim tempom.

Živim u trenutku i uživam u tome.

Sve mi je trenutno u koloru, dobro i lijepo, iako nisam zaljubljena i iako se ni ne trudim biti.

Sve je zapravo sjajno, na svim frontovima, po prvi put u mom životu. I upijam to kao što zemlja upija sunčeve zrake i toplinu nakon oluje.

Ali u meni još uvijek žive tragovi dubokih emocija iz prošlog odnosa. Emocija koje su lijepe, plemenite, duboke i zbog kojih sam još više izrasla kao žena. Ne skrivam ih ali im ni ne robujem. Samo ne želim forsirati sebe u nešto na što emotivno nisam spremna.

Ne patim. Nisam žalosna ni ogorčena, ne čeznem za ljubavi i nemam potrebu popunjavati s nekim, bilo kim, neki šuplji prostor u svom životu ili svojoj nutrini, jer takvih prostora nema.

Praznine je ispunio život, sitnicama. Ispunila sam ih i ja sama; radom, pisanjem, slikanjem, dugim šetnjama i uživanjem u prekrasnim zalascima sunca. Ispunila sam ih glazbom, planovima… i dobrom kavom i finim pralinama. Ispunila sam ih uživanjem u trenutcima, a ne koprcanjem u bolnim očekivanjima.

I koliko god mnogim ljudima to moje ‘stanje’ bilo nerazumljivo, toliko je meni nejasno kako ljudi mogu ulijetati u odnose dok još uvijek nisu načisto sami sa sobom?

Razumijem kemiju i potrebu za bliskošću, jer nisam na nju imuna, ali ne razumijem svjesno potkopavanje druge osobe, ako joj ne možeš pružiti isto što ona daje tebi.

To je razlog zbog kojeg se odbijam vezati, odbijam u nešto ulijetati, odbijam na silu pokušavati.

Ne želim nekome raditi ono što ne bih voljela da netko radi meni.

Zbog toga biram ulicu prijateljstva, jer iz nje se može roditi najljepša ljubav i odbijam ići ulicom lažnih nada s figama u džepu, jer ne želim nikoga boljeti. A lako bih mogla. Slomila bih ta neka srca u dva poteza. No tko bi to poželio raditi? Samo netko malen i nesiguran tko sam sebe dovoljno ne voli.

Svjesna sam da je ta moja nedostupnost mnogima dodatni izazov. Postoji taj neki mazohizam u ljudima, koji ih tjera da pokušavaju nemoguće, koji ih navodi da uporno pokušavaju i da odbijaju čuti ‘Ne’.

Negdje podsvjesno baš oni žele biti taj netko poseban, netko tko je uspio otopiti led s mog srca i osvojiti ono što se doimalo nedostižno.

Ali to je na neki način emotivno samoubojstvo. I ja sam to radila, a onda sam se umorila, jer sam shvatila da ne želim borbe s vjetrenjačama jer ljubav to nije. Ljubav je laka, ona predstavlja toplinu i utočište. I tu smo oboje krenuli ulicom prijateljstva, jer ono je lagano i u njemu je oboma lijepo. Sve ostalo što je na silu bilo je teško i boljelo je.

Ljubav nikoga ne bi trebala boljeti.

Zbog toga vjerujte ljudima kada vam kažu da nisu spremni, da im treba vremena, da bi vam radije bili prijatelji. Vjerujte im kada vas mole za strpljenje i kad vidite u njima tragove nedavnih bitki i pustite ih da zaliječe svoja srca. Stisnite im ruku i budite im podrška.

Ništa nećete postići na silu, osim što ćete te ljude udaljiti od sebe.

Budite im iskren drug ili otiđite iz njihova života. Ne možete sjediti kraj njih i glumiti im prijatelja ako potajno želite nešto drugo. Oni će znati. Osjetit će to. Ja to osjećam kad me muškarci promatraju i govore mi kako sam im jako draga i kako smo samo prijatelji. Da to zaista misle ne bi to imali potrebu ponavljati. Ne bi imali potrebu forsirati dok privodno poštuju moje odbijanje.

Od toga osjećam mučninu i od takvih se ljudi udaljim, jer ne želim biti pod pritiskom tuđih očekivanja.

Srcu nekad treba vremena i to je apsolutno u redu

Nikome ne trebaju lažni prijatelji.

I koliko god možda okrutno zvučalo ali svatko od nas prije svega, treba biti najbolji prijatelj sam sebi.

Zbog toga jedino što zaista možete kad naiđete na emotivno nedostupnu osobu, je poštovati to. Poštujte to prije svega zbog sebe,, jer ne želite biti povrijeđeni. Poštujte granice i nemojte ih pokušavati na silu srušiti.

One ne stoje tamo kako bi nekoga držale po strani, već štite srce onog tko ih je podigao jer još sam sa sobom ne zna kuda bi i kako, i što želi i da li uopće može iznova voljeti.

Isto tako nemojte pristajati biti igračka nekog tko se samo hrani vašom toplinom i pažnjom. Vi niste krivi za njegove emotivne povrede i niste dužni biti otirač njegovih frustracija. Udaljite se. Pustite osobu da se zbroji i kad to učini, ako vam još znači i ako vi značite njoj, lako će vas pronaći. Ako ne, onda vam je svemir učinio medvjeđu uslugu.

Ima onaj jedan citat kojeg neopisivo volim i koji se mnogo puta pokazao kao neupitna istina

“When you get what you want, that’s God’s direction. When you don’t get what you want, that’s God’s protection!