Be the star of your own movie

‘Budi zvijezda svoga filma, a ne netko tko igra sporednu ulogu u tuđem.’ – rekla sam frendici kad me po petstoti put pitala kako sam uspjela ovo i ono?

Gledala me zbunjeno, kao da sam pričala na turskom, ali svaki uspjeh, svako samoostvarenje dolazi iz spoznaje da ti to već jesi i da ti to apsolutno zaslužuješ.

Znate li koja je najveća mana većine ljudi na planeti? Ne vjeruju da zaslužuju ne samo bolje, nego najbolje za sebe, pa pristaju na mrvice u apsolutno svemu, od poslova do odnosa.

Moj ‘trik’ je u tome što znam da zaslužujem najbolje i kad vidim da negdje nešto ne štima, da me neki odnos ne ispunjava, da s nekim poslom nisam zadovoljna, ne zapitam se što nije u redu s tom osobom ili tim odnosom ili tim poslom, već se zapitam gdje sam to ja sebe uvjerila da ne zaslužujem bolje od toga? I onda to detektiram. A kad detektiram to glupo uvjerenje, opalim ga iz sve snage nogom u dupe i lansiram daleko van svoje orbite.

Ja ne pristajem biti sporedni lik u ičijem filmu, jer sam zauzeta glavnom ulogom u svom.

Često mi cure pričaju kako žele gospodina pravog, kako žele princa, kako žele tipa koji će im dati sve i pobrinuti se za njih, a meni kroz glavu prođe samo jedna misao: ‘Zašto se sama ne pobrineš za sebe?’

Hajdemo realno, tko želi biti spasioc? Tko želi biti odgovoran za nečiju sreću i blagostanje? Nitko! Nijedan muškarac i nijedna žena. Barem ne oni zdravi i posloženi.

Ne pada mi napamet na vrat si nakalemiti tipa kojem ću biti mama, banka, spasiteljica i rame za plakanje i netko tko će mu svaki dan morati govoriti kako je on dobar, divan, krasan i dostojan svega što si želi i moje ljubavi, jer želim kraj sebe realiziranog muškarca koji itekako zna koliko vrijedi i ide kroz život grabeći to! Ne želim papka, mlakonju, beskičmenjaka.

Isto tako ni muškarci ne žele kraj sebe male princezice koje ništa ne mogu same i koje 24 sata dnevno trebaju njihovu pažnju, kao potvrdu svoje vrijednosti.

Svatko od nas vrijedi točno onoliko koliko vjeruje u to.

Svaka žena se treba moći sama pobrinuti za sebe. Trebaš moći zaraditi svoju plaću, trebaš naći svoju strast, trebaš željeti biti sretna i ispunjena zbog sebe i sama sebi dovoljna…. i brinuti o svom izgledu i o svojoj nutrini, zbog sebe, tako da znaš odbiti sve što te nije dostojno.

Kad se pogledaš u ogledalo trebaš si reći – ‘Wow koji komad!’ I zaista to misliti, jer energija koja proizlazi iz tog uvjerenja stvara tvoju privlačnost i definira tvoj seksepil. Sve je u stavu, on je magnetično privlačan. Njemu gravitira sve.

Kad svoju moć, svoju senzualnost, svoju snagu i svoju životnu energiju staviš u tuđe ruke i kažeš toj osobi: ‘Uzmi me, molim te, jer ja te želim.’ vrištiš trebanjem. Prepuštaš svoju moć drugom. Podižeš muškarca na visoko prijestolje s kojeg on onda gleda na tebe kao na neku nevažnu mrvicu na koju ne želi obratiti pažnju. Tvoje trebanje ga guši, dok istovremeno u svojim rukama drži tvoju vrijednost.

Sve smo mi kao male slušale od naših mama, strina i teta istu rečenicu:

“Ne trči za njim, nećeš ga stići, okreni mu leđa i sam će ti prići.” i to je istina, ne zbog toga što smo manipulativno odigrale neku glupu zavodničku igricu, već zato što smo same sebe stavile na prvo mjesto. Makle smo fokus s njega i povratile svoju moć.

U pozadini priče zapravo je stvar u energiji. Ono što želiš bježi od tebe, jer dok vičeš ‘Trebam te’ zapravo sebi potvrđuješ kako to nemaš. Ima logike zar ne?

Zbog toga, prekini to. Preuzmi nazad svoju energiju.

Kako?

Prestani trebati ikog da te učini sretnom. Prestani trebati ikog da ti govori da si voljena, lijepa, posebna, talentirana. Jer to se nikad neće dogoditi, svijet ne funkcionira tako.

Prvo izgradiš sebe, daš ljubav sebi, podigneš svoju vrijednost u vlastitim očima, pronađeš svoju strast i živiš je i onda sva okolina stane i kaže: WOW.

Be the star of your own movie

Znaš kako znam? Jer sam prošla puni krug!

Od veze u kojoj sam bila užasno nesretna, pokraj muškarca koji nikad ničim nije bio zadovoljan, koji je liječio svoje frustracije tako što mi je stalno na nos naturao moje mane, koje kad sad to pogledam to uopće nisu bile, već je moja mana bila u tome što sam trpjela debila… sve do trenutka dok nisam shvatila da meni to ne treba, do trenutka dok nisam preuzela kormilo svog života u svoje ruke, izgradila si posao, karijeru, image, počela stvarati lifestyle koji me je dostojan.

Naravno da me on tad htio nazad. Stvar je u tome što ja više nisam željela njega. Poželi te svaki tip u onom trenutku kad ti njega više ne želiš i ne trebaš, jer si pronašla sreću sama u sebi i svojim životnim strastima.

Ovo vrijedi za odnose, karijeru, novac, prijateljstva, čak i izgled.

Mi zaista postajemo ono u što vjerujemo. Mi zaista imamo u svojim rukama ono za što vjerujemo da nas je dostojno i nemamo ono što mislimo da će nas učiniti cijelima.

Nikada te ništa izvanjsko neće upotpuniti. Nikada te nijedna osoba neće usrećiti ako ti tu sreću ne nosiš u sebi. Nikada te nijedna količina ljubavi, novca, uspjeha, slave, pohvala, neće ispuniti ako ti u sebi ne vjeruješ da zaista toliko vrijediš i da to zaista zaslužuješ.

Kad me prijateljica s početka priče, pitala kako sam uspjela u godinu dana ostvariti stvari koje neki ljudi pokušavaju cijeli život, rekla sam joj rečenicu za koju ona tvrdi da joj je promijenila život:

‘Ni u jednom trenu se nisam ponašala na način da će me to jednog dana ispuniti kada to ostvarim, već sam se osjećala i ponašala kao da se to već ostvarilo.’

Sve što imam, imam zato što sam to imala u svom srcu jednako stvarno kao što to danas imam u svojim rukama.

Zato, ne trči za odnosom. Pusti. Ne trči za parama. Pusti. Ne trči za ljudima. Pusti. Ne trči za uspjehom. Pusti.

Budi najbolja verzija sebe, sebi i zbog sebe i sve ostalo doći će samo u trenutku kad ti to više neće biti potrebno. U tome je sva filozofija…

I ne zaboravi nikad biti zvijezda svoga filma!

No Comments Yet

Odgovori