Etikete, predrasude i stereotipovi iz kamenog doba

Svakoj se ženi tijekom života prišije neka etiketa. Ili je raspuštenica, ili je depresivna, ili je prezahtjevna ili je predebela ili premršava ili jednostavno dosadna. Ne možeš bez toga proći, pogotovo ako živiš tu, na brdovitom Balkanu.

Jutros sam tako brbljala s dragom prijateljicom i do suza smo se nasmijale činjenici da će ljudi ovdje, uvijek imati nešto za pričati (čitaj izmišljati ili dobacivati) iz čiste potrebe da se nečim zabavljaju. Mnogi žive lažne, isprazne živote, mnogi guraju probleme pod tepih, mnogi iako možda profesionalno realizirani i uspješni, privatno krpaju i sebe i svoje odnose i glume, jer drugačije ne znaju.

Mnogi se boje ikome, čak i psihologu priznati da su pod stresom, a kamoli da imaju neku obiteljsku situaciju.

Slomljeno srce i izgubljena vjera u nešto bolje i ljepše, skrivaju se k’o što zmija skriva noge.

I onda se dogodi da se takvi ljudi sudare s nekim tko je sretan, a sam, i ostanu u šoku. Kako je to moguće? To mora da je laž, da je neka podvala. Ali nije, već je problem njihova nezadovoljstva u tome, što nisu nikada naučili da za sretan odnos s nekim, prvo moraš razviti dobar odnos sa sobom samim.

Prošli tjedan susjeda je s kćerkom, svratila na kavu. Taman sam bila u žurbi i spremala se za odlazak na Business Cafe, a kako se još uvijek oporavljam od operacije i ponekad me boli trbušni zid, često sam sva usporena. Paralelno sam se borila s kosom i slušala njihove priče.

Nakon onog kako si, što ima, jesi bolje, kako oporavak, jesi počela raditi, a još nisi, pa okej budeš i tomu slično, uslijedilo je ono – “A jesi našla nekog?” I začuđeno – “Ooooh!” kad sam rekla “Ne, jer ja ni ne tražim.” Ništa nisu puno komentirale, osim onog “Ma naići će već pravi.” kako to žene obično rade, a ja sam se samo nasmijala i nastavila se spremati.

Nekoliko dana kasnije, mama mi je ispričala da joj je teta B. drugi dan preko telefona rekla kako je njena Di zaključila kako sam i dalje prelijepa i predobra djevojka i kako joj je silno žao što sam nesretna.

Nisam mogla ne prasnuti u smijeh, znajući da sam upravo dobila novu etiketu. Ona nije bila zlonamjerna, ali je svakako svojim zaključkom bila od istine daleko kao Zemlja od Jupitera.

Zašto ljudi pretpostavljaju da je netko nesretan ako solira?

Meni je ovo životno razdoblje kad itekako biram s kime ću biti okružena, kad mi je bitno da budem mirna i usmjerena na nove projekte i kad sam spremna za novu ljubav, ali ne želim biti u vezi s bilo kim, samo veze radi.

Ponuda uvijek imam, ali očito nisu dovoljno zanimljive, (da ne napišem dovoljno dobre jer bi zvučalo umišljeno i ružno), ali očito ti odnosi jednostavno nisu za mene. Potrebna je izrazita razina samospoznaje, zrelosti i ljubavi prema sebi da se ne upuštaš u isprazne odnose koji će te na kraju samo iscijediti.

Meni to ne treba, ne želim to i nisam na to spremna pristati.

Znam da ima mnogo onih koji održavaju površne odnose samo radi seksa, i to je okej – za njih, ako su oni u tim odnosima stvarno sretni, ali ja tako ne mogu i nisam spremna funkcionirati. Nesretna bih bila u odnosu koji nije ljubav kakvu želim i kakvu zaslužujem, a ići iz veze u vezu, iz kreveta u krevet, jednostavno nije my thing.

Ako će me na temelju takve moje odluke, da živim punim plućima, iako sam solo, ljudi svrstavati u kategoriju “Nesretnih”, okej, neka im, ali onda oni zbilja nemaju pojma kako izgledaju nesretni ljudi.

Čudno je to zapravo, živimo u 21 stoljeću a još vučemo kromanjonske poglede na svijet.

Još uvijek smo u shemi Bog i familija. A ispod kože smo crveni da ti pamet stane. Toliko zaista nesretni, loše uparenih, razvedenih ljudi ima, koji ne znaju kuda bi sa sobom. A još više onih u nesretnim i nesređenim odnosima. Onih koji su u braku što postoji samo na papiru, onih koji znaju da ih partner vara, onih koji se nedjeljom naslikavaju za potrebe Fejsa i Instagrama i glume sretne male familije, a tijekom tjedna se oboje nalaze po hotelskim sobama s drugim ljudima.

Sreća je nešto što gradi svatko za sebe, neovisno o tome ima li ili nema partnera.

Etikete, predrasude i stereotipovi iz kamenog doba

I naprosto je smiješno koliko druge promatramo kroz svoju osobnu prizmu, koliko često dobacimo – kad će svadba ili kad će beba ili kad će druga beba ili hoćete li kupiti kuću i tako u nedogled.

Stalno drugima tražimo što im fali, posve nesvjesni da je sasvim moguće da im ne fali apsoltno ništa, već fali nama.

Veza, udaja, beba, selidba, posao, unapređenje, druga beba… nastavi niz, sve su to stvari i točke u životu na koje druge gurkamo i ispitujemo samo kad sve to nas muči.

Sretni ljudi posvuda vide veselje i nove avanture, nesretni svugdje vide probleme i nedostatke, to su jednostavno sklopovi u glavi.

Zbog toga dobro promislite kako i što na druge projicirate i kojim ih etiketama pokušavate ugurati u svoje osobne kalupe. Možda, ako zastanete, pa promotrite stvari iz drugog kuta, shvatite da je sreća relativan pojam i da je svatko ima pravo živjeti na svoj način.

Bilo to po nekim tamo nepisanim pravilima, ili ne.

No Comments Yet

Odgovori