Milimetar duše…

Ponekad ne očekujem gotovo ništa, ali svejedno se razočaram. Povrijede me stvari za koje mislim da me nikad ne bi mogle ni dotaknuti. Ali povrijede. Čudno je to. Koliko nas mogu osakatiti oni koje volimo najviše. Ponekad – bespovratno. Naše emocije naši su najveći saveznici i najveći neprijatelji. Naša ljubav u rukama drugih ljudi, postaje najopasnije oružje. Ponekad nas na smrt rani.

Lako se sprijateljim, možda i suviše lako. Koliko god da su me ljudi povrijedili, još uvijek vjerujem u dobrotu, još uvijek otvorena i iskrena srca prilazim ljudima i pustim ih u svoj svijet. Ne znam drugačije živjeti. Oni koje među njima zavolim, budu podignuti na visoka prijestolja. Bude im dano sve moje i oprošteno milijun puta. Takva sam kad volim. Nema tu zadrške, nema premišljanja. Ili sam takva bila?

U posljednje vrijeme čuvam jedan dio sebe, samo za sebe. Ne puštam u taj milimetar sebe – nikoga. Nije da ne volim, nije da ne pružam sve, nije da se ne borim, ali zatvorila sam jedan milimetar sebe i svu moguću artiljeriju postrojila uokolo.

Nitko nema pristup. Ne dam.

Postoji netko tko je veoma blizu da ga pustim unutra, ali neka ga. Može on još pričekati. Cijeli je život ispred nas. Ima vremena, ima prostora. Svugdje drugdje, u svakom djeliću mene ionako kraljuje.

Ima i on dio sebe za sebe i ja tu ne navaljujem. Pronašla sam vrata te granice, možda već čak imam i ključ ali ne forsiram. Dobro mi je i tu, ionako sam vladarica njegova srca.

Je li to glupost ili se to zove poštovanje?

Treba li zaista svatko od nas, djelić sebe sačuvati od svih? Čak i od onih najbližih za koje znamo da nas nikada ne bi povrijedili?

Je li to onaj prostor u kojem želimo njegovati svoje misli i svoju nutrinu?

I ne govorim ovdje o tajnama. Ne. Govorim o prostoru u kojem sami sebe bolje upoznajemo, tamo gdje vršimo one monologe u kojima pokušavamo otkriti tko smo i što želimo sami od sebe i svog života. Želimo li završiti fakultet ili osnovati obitelj? Želimo li se odvažiti i probati izdati knjigu, želimo li promjeniti posao ili jednostavno se odvažiti i krenuti na dijetu? Želimo li promijeniti nešto svoje zbog sebe? O takvom intimnom djelu sebe govorim.

I ne želim taj monolog pretvarati u dijalog. Možda nikada neću ni htjeti.

Shvatila sam da se ili previše dajemo ili premalo. Rijetko tko zapravo pronalazi balans. Ili smo potpuno zatvoreni i ne znamo ljude pustiti blizu, voljeti ih i prihvatiti ljubav, ili volimo previše, dok nas to ne ubije.

Dugujemo si voljeti se zdravo. Na taj način i ljude oko sebe možemo zdravo voljeti. Sve ostalo je neka krajnost. Neki nezdravi odnosi koji uvijek prevagnu na krivu stranu. Tad budemo slomljeni, pojedeni i naša ljubav upotrijebljena protiv nas.

Ili smo sami, okruženi morem poznanika, a nikada prijatelja. Uskratimo si život pun iskrenih emocija. I hodamo po rubu sebe.

Zbog toga, neka ga. Taj milimetar mene, neka bude samo moj. I svatko tko pokuša na silu ući bit će teleportiran iz mog srca. I neka vas i vaših milimetara, ja s njima mogu živjeti. Znam da ih imate i da vas oni čine osobama koje volim.

Čuvajte taj milimetar sebe. Njegujte ga. On je ona fina granica, onaj fini balans zbog kojeg vas je lako voljeti.

Mary