Uz jutarnju kavu, otvaram portale koje pratim. Iskaču naslovi o bombašu samoubojici koji je ubio 22 nevinih ljudi sinoć u Manchesteru. Grozim se i prekrižim po instinktu i zatim gledam profil svoje sestrične koja je neki dan otputovala u London...

Žene su kurve, muškarci su kreteni. Svi mi osuđujemo, svi mi generaliziramo, svi smo mi puni "Mudrosti" i guramo sve i svakog u neke kalupe i stereotipe. Na kraju dana, svi smo mi samo ljudi, crveni ispod kože i definitivno nismo bez grijeha. Ako se osvrneš...

Ponekad ne očekujem gotovo ništa, ali svejedno se razočaram. Povrijede me stvari za koje mislim da me nikad ne bi mogle ni dotaknuti. Ali povrijede. Čudno je to. Koliko nas mogu osakatiti oni koje volimo najviše. Ponekad - bespovratno. Naše emocije naši su najveći saveznici...

Tu gdje živim, sve su snovi i u tvoje ruke, tek na trenutke otplovi moj nemir, moj nespokoj. Tvoje usne, za moje usne, kao otrov. A od čežnje izgorim dok ih dočekam. Naivno, zaljubljeno srce, prvo će poginuti znam. Po mome srcu hodaš oduvijek tiho, trag ne ostaje, al' ožiljak bridi. Dok prstima kliziš...

Ima osoba koje misle da su snažni ljudi - jednostavno arogantni. Ali je li to zaista tako? I zašto pojedince vrijeđa nečija snaga? Neki ljudi jednostavno nemaju volje i energije slušati beskonačno cviljenje. Nemaju vremena i volje za drame. Smatraju to gubitkom vrijedne energije i radije...