May 9, 2017
Tu gdje živim, sve su snovi i u tvoje ruke, tek na trenutke otplovi moj nemir, moj nespokoj. Tvoje usne, za moje usne, kao otrov. A od čežnje izgorim dok ih dočekam. Naivno, zaljubljeno srce, prvo će poginuti znam. Po mome srcu hodaš oduvijek tiho, trag ne ostaje, al’ ožiljak bridi. Dok prstima kliziš po mojoj koži od užitka i…
May 5, 2017
Putujem stazom našeg prvog susreta, tamo na onoj zelenoj livadi, s drvoredom topola i zlaćanim obrisima sunca u jezeru… Vidiš li nas? Čuješ li nas? Onaj smijeh i prve iskre u očima. Onu djecu što pojma o svijetu nemaju i nemaju od njega straha? Ne vidiš, znam. I ne sjećaš se. Sve ti je to davno iščezlo, istrošilo se, obrisi…
July 4, 2016
Izbacilo me more, na obale tvoje boli. U neko pravo vrijeme, dvoje krivih ljudi… Jedno su drugom pokrpali dušu. I trajali… Sad… možda je do oluje. Možda, je takvo vrijeme? Možda kriva pitanja postavljam. Al’ gdje god more baci, više nema tvojih stopa utisnutih u pijesak nemam koga pratiti. I gdje god da te tražim, vidim samo siluete. Prosute u…