Kompleksi Boga u današnjih autora

Ima masa tih nekih ljudi koja stalno očekuje da im se titra, da im se laska i ide niz dlaku. Imaju problema sami sa sobom a ego ih je davno namazao na kruh i pojeo za doručak. Kad ih izignoriraš ili samo hladnokrvno odgovoriš, onda odjednom imaš “Kompleks Boga”, samo zato što znaš voditi svoj posao i ne da ti se odraslu djecu bedinati i gladiti po guzi. 

Moj posao nije da nekoga odgajam i da pazim da ga ne uvrijedim ako mu dam konstruktivnu kritiku. Odrasli ljudi shvaćaju da u poslu uvijek treba ići naprijed i da je iskrena kritika znak, da je nekome stalo do onoga što radiš. O lažnim pohvalama, uvredama ili neutemeljenim kritikama neću, one su odraz nezrelosti i nisu uopće kritike, to su naklapanja.

Kad imaš portal, onda se svakodnevno susrećeš s ljudima koji misle da su uhvatili Boga za bradu, misle da im svijet nešto duguje i da se cijeli svemir vrti oko njih.

Pišeš – wow! Ajmo ti prostrti crveni tepih i kolektivno ti se klanjati dok uzdignuta nosa prolaziš pokraj nas.

Za tvoju informaciju živimo na planeti s preko 7 milijardi ljudi od kojih se nadam da je barem polovica pismena, a trećina te polovice je barem jednom u životu objavila neki članak ili blog post online. Što bi značilo dušo draga, da ti i nisi baš toliko posebna.

Šokirana? A jbg, life’s a bitch.

Dobro pišeš? I to ti je izgovor da sabotiraš ljude koji rade s tobom? Upravo si rekla da si nezrela i neprofesionalna, a o kolegijalnosti da ne govorim.

To što smatraš da dobro pišeš, je vrlo relativno, jer tvoj tekst vrijedi onoliko koliko ga prihvaća publika i samo je ona relevantna. To što imaš nekoliko guzolizaca i dežurnih dušobrižnika koji ti stalno govore kako si divna i viču bravo, bravo, a da još nisu ni pomislili pročitati tvoju novu umotvorinu, govori samo da ti pišeš jedino da bi se time pokazala, a ne da bi zaista nešto rekla i do nekoga doprla.

Ti ne pišeš za publiku, ergo ti zapravo nemaš publiku. Pisac bez publike ne postoji.

To je kao da cijeli život radiš savršeni parfem ali ga nikad nikome ne daš omirisati ili kuhaš savršenu juhu koju nitko nikada nije probao. Isto je i s pisanjem. Imaš knjigu koju nisi izdao, tekst koji nisi objavio ili ga nitko nije ni pogledao. Nije važno što se ti osjećaš kao pisac, ali u očima publike, ti ne postojiš.

Boli ha?

Opalilo te ovo kao triska posred nosa. Kao šaka u solarni pleksus.

Vidiš, ja se ne igram Boga, ja samo znam da je sav moj današnji trud mizeran u odnosu na ono što ću sve učiti i raditi sutra kako bih napredovala i kako bi napredovali ljudi koji sa mnom rade. Mnogo puta ću još pobrati trisku i šaku u trbuh, metaforički rečeno. Mnogo puta će me optužiti da imam neke komplekse, a jako rijetko će se oni kojima se trudim pomoći, zapitati što to rade krivo i da li bi mogli biti bolji?

Ja znam da mogu biti bolja. Znam da nisam savršena i znam da moram učiti. To je moja najveća prednost.

Znam da nisam uvijek u pravu i znam da me teško progutati, ali barem me moj ego ne maže na kruh i ne doručkuje svakoga dana, 365 dana u godini. Ne onako kako tvoj ego jede tebe, u svakom tvom slovu, u svakoj tvojoj rečenici i u svakom tvom nastupu.

Jede te i ti mu to dopuštaš. Izigravaš primadonu bez pokrića koja je ljudima naporna i kojoj se smiju. I da, u pravu si, mene se možda boje. Ne zbog toga što bih se mogla naljutiti na njih, već zato što bih mogla od njih odustati, jer koliko god da ih naljute moje kritike, oni znaju da su te kritike vjetar u leđa. Znaju da je nekome stalo do onoga što rade, da su dovoljno dobri da se netko zaustavi nad njihovim radovima i razmišlja kako im pomoći.

Na tebe više dušo moja, neću trošiti riječi.

Ti to zovi kompleksom, ja ću to zvati usmjeravanjem dragocjene životne energije na važnije i isplativije stvari i odnose. One odnose koji su dvosmjerni i ne rješavaju se glupim statusima na Fejsu.

Odrasli ljudi razgovaraju, a djeca se dure. Ti slobodno i dalje budi dijete u tijelu odrasle osobe, ali molim te nemoj trošiti moje vrijeme, resurse i moj dah. Vjeruj mi, ne možeš si to priuštiti.

M.


Svaka sličnost sa stvarnim osobama iz blogosfere, sasvim je namjerna. 😉

Facebook Comments

error: Content is protected !!