Vaš prekid s kojim se vaši frendovi loše nose

Prekidi. Tužni ali neizbježni preokreti životnih scenarija u dvoje. Nastavak daljnjeg puta, solo.

Imaš negiranje, imaš fazu tuge, imaš fazu bijesa, imaš fazu “boli me k**ac”, imaš fazu nostalgije i imaš ono što se zove – idem dalje, živjet svoj život. U toj nekoj zadnjoj, nazovimo ju fazom, sam ja sada. Ne osjećam bijes, ni nostalgiju ni grizodušje. Kad se osvrnem, sjetim se lijepog. Pamtim ga po dobrom. I želim mu samo najbolje.

Ono što ne razumijem, su postupci naših frendova. Zajedničkih, ili samo mojih ili samo njegovih. Kako da vam više kažem ljudi – on i ja više ne dolazimo u paketu. Možete se družiti s njim, možete se družiti sa mnom, ali kao par, mi smo prošlost. Ako smo to mi mogli prihvatiti, pa vrijeme je da to prihvatite i vi.

Ne znam što ćete napraviti u trenutku kad on na zajedničku kavu dođe s drugom curom? A doći će. On to zna, ja to znam, samo vama to nikako ne sjeda. Što ćete reći kad me sretnete u gradu s drugim dečkom? Praviti se da ne postojim? Praviti se da taj netko nov ne postoji u mom životu, samo zato jer sam u vašim glavama ja još upakirana u nešto što dugo ne postoji?

I onda se čudite što sam se udaljila. Što sam izbjegla sve moguće kave, okupljanja, rođendane, evente i spontane pijanke, samo da bih izbjegla vaše poglede i vaša pitanja.

Od kud vam uopće pravo da išta pitate? Od kud vam pravo da me utrpate u vlastitu kutiju i ne puštate van? Vama je zgodno da on i ja dolazimo u paketu, da nam šaljete zajedničke pozivnice na događaje i da svugdje, gdje god možete postavljate pitanja o njemu, o nama. Jeste li se ikada zapitali kako je meni? Kako se osjećam nakon tog prekida?

Kako bi se vi osjećali da pozivnicu za svadbu najboljeg frenda dobijete preko fejsa u grupnoj poruci gdje je vaš best frend i vaš bivši dečko? Jer njemu je eto zgodno poslati pozivnicu paru frendova. Jedini je problem što oni više nisu par. Ali to su samo detalji ne?

Dugo sam šutjela, skoro godinu dana, sada mi je lagano dosta.

Nijednom nisam došla ni na jednu kavu i pričala o tome. Nikome nisam plakala na ramenu i nikome od vas nisam pričala o njemu. Ako me netko negdje nešto i upitao, ja sam imala o njemu za reći samo lijepo, iako sam u tom trenutku osjećala svu silinu tuge i bijesa prema njemu.

Pustila sam ga da bude onaj koji će zadržati zajedničke prijatelje. Nisam prigovarala na njegova druženja s mojim prijateljima, s kojima i nema nešto puno zajedničkog, osim mene, svoje BIVŠE cure. Nisam dramila. Nisam rekla niti slova. I nisam pokušavala kontaktirati njegove prijatelje iako su mi mnogi bili dragi. Smatram da se to jednostavno ne radi. Ali sada ću vam otvoreno reći – niste u redu.

On i ja ne dolazimo više u paketu! Prihvatite to!

Ako imate potrebu pitati me o njemu – ugrizite se za jezik i preskočite. Imate potrebu pričati o tome kako ste skupa šetali, pili kave, družili se i laprdali o meni? Doslovno odjebite! Ne želim o tome slušati, ne zanima me. Nisam dužna imati razumijevanja za vašu nostalgiju. Nisam. Želite poslati invite njemu i meni kao paru na neko druženje? Mene slobodno izostavite s popisa.

I to što smo si on i ja okej, što pričamo kao civilizirani ljudi i održavamo civilizirani friendly odnos je naša stvar. To se zove biti zreo i odrastao. Ono što mnogi od vas nisu. I to što ja njemu kao i on meni želimo samo najbolje je isto znak zrelosti. Predugo smo se voljeli da bi si mogli željeti išta osim toga. Ne bi bilo ljudski.

I za kraj, hvala na pitanju kojeg niste postavili – Dobro sam. Jako sam dobro. Ne zahvaljujući vašoj podršci. Vi ste moju u prebolijevanju mog prekida imali sve vrijeme. Više ju nemate.

Možda je to znak da s mnogima od vas više nisam frend. Pa iskreno, nije do mene. Za zapitati se, zar ne?

 

Mary

Facebook Comments

error: Content is protected !!