Searching for Mister Right

Jeste li se ikad zatekle kako maštate o Gospodinu Pravom?

Imaš 6 godina i točno znaš kako će jednog dana izgledati tvoj princ. Bit će visok i crnokos, imat će plave oči i bit će jako šarmantan. Onda malo porasteš i slika princa se izmijeni. On je slatki lik u kožnjaku koji jedini u školi vozi auto i mota duhan, jer on je fensi a cigarete su pune katrana. Prođe još neko vrijeme i slika princa više ne sliči ni malo onome koju si imala u vrtiću, pristaješ na spojeve sa dosadnim tipovima koji su zaljubljeni u sebe i svoj posao, a vikendom u video igre, jer se nadaš da ispod površine negdje postoji neki normalni slatki dečko kojeg bi mogla ludo voljeti.

I tako dođeš u neke godine kad iza sebe imaš barem jednu propalu vezu koja te iscijedila kao limun i sve manje razmišljaš o frajerima uopće. Nije da ne želiš, ali negdje između bajke i tvojih želja iskočila je stvarnost. Posao, prijatelji, obitelj i glancanje kupaone subotom.

Dok uzdišeš gledajući još jednu romantičnu komediju shvaćaš da ne želiš gledati filmove o ljubavi, već ju živjeti, ali gdje da nađeš onog pravog, onog s kojim će odnos trajati?

Draga moja, voljela bih ti dati odgovor na to pitanje, ali ne znam. Možda je stvar u tome da gospodin pravi jednostavno ne postoji. 

I ja sam se umorila od potrage. Ali sve više se vraćam slici iz vrtića. Možda mi nije bitno da bude visok i crn, ali mi je itekako važno da bude šarmantan, iskren i dobar. Važno mi je da se lijepo smije i da u tom osmijehu mogu pronaći svoj mir. Važno mi je da dijelimo neke interese i da gledamo u istom smjeru. Ne želim više gubiti vrijeme na kavama s frajerima koji su zaljubljeni u sebe, video igre i vlastiti auto.

Dosta mi je i maminih sinova koji bježe od stvarnosti i misle da će njihova mamica uvijek biti tu da im briše nos i dupe, pegla hlače i kuha paradajz juhicu. Frajera koji se boje i veze i obaveze i braka i misle da će im netko, ako se skrase odrezati onu stvar pa je nositi sa sobom u torbici.

Ne. Ja ne želim nikome oduzeti njegovu muškost i slobodu. Želim nekoga s kime ću dijeliti život. S kime ću sanjati, graditi, smijati se i plakati. Nekog koga ću dočekati kad dođe umoran i u čijim ću očima vidjeti ljubav. Ne tražim nekog tko će mi svakih pet minuta slati poruke sa pusama i srcima, već nekog iz čijih ću djela moći iščitati ljubav, jednako kao i on iz mojih.

I odbijam vjerovati da takva savršeno nesavršena osoba ne postoji. Odbijam vjerovati da nema mog princa. Mog gospodina pravog.

Jednom mi je prijateljica rekla da moramo u životu poljubiti puno žaba da bi eventualno naišle na nekog okej frajera, ali ja odbijam više ljubiti žabe! Ne želim to. Odabrala sam soliranje i biram ga i dalje jer ne želim kao Fiona živjeti u močvari. Shrek je mrak. Ali nije za mene.

To ne znači da želim predsjednika svemira. Samo imam standarde. Je li to dvolično? Možda nekome jest, ali ne bi li bilo kretenski da kažem nekom frajeru da toleriram ovo i ono, a nakon par kava mu dam opanak, samo zato što gle ipak ne toleriram.

Mislim da je i stvar u tome što smo općenito previše spustile ljestvicu očekivanja, pa pristajemo da se prema nama odnose kao prema stvarima. Ali je li koja od nas stvar? Nije. Zašto si to onda radimo? Ne kažem da imamo pravo muškarce tretirati na taj način i biti kučke, ne, ali da trebamo imati mjerila po kojima ćemo pokazati da držimo do sebe – to svakako.

I zbog toga STOP žabama i pusama u Močvari. Laž je da princa nema, samo dolazi drugačije upakiran. Princ može biti i onaj frajer u kožnjaku s mračnom tetovažom i nježni šmokljan zaljubljen u kemijske eksperimente. Stvar je samo da mi imamo kriva očekivanja. I gospodina pravog, tražimo na krivim mjestima i među krivim muškarcima.

Budimo iskrene prema sebi.

Kakav je frajer kojeg želimo? I jesmo li mi žena kakvu bi on htio pored sebe?

Želiš ultra zgodnog frajera s pločicama, prekrasnim osmjehom i dubokim novčanikom, koji radi u banci i vozi novi BMW. I misliš da će ti se on stvoriti doma u dnevnom boravku? Ne draga, neće. On želi jednako lijepu i fit curu, koja je svoja, uspješna, realizirana i sretna. Prije svega sama sa sobom.

I nije stvar da moj lik iz snova ne postoji, postoji sigurno, samo što možda ja, u ovome trenutku sad, nisam njegova cura iz snova. A kad to budem i budem zbilja zadovoljna sama sa sobom, onda ćemo se i sresti.

U međuvremenu je super stvar što sam odbila ljubiti žabe.

To je znak da sam spremna za bolje. Za istinsku sreću.

Do tipkanja,

Mary

P.S. nijedan Žabac nije stradao prilikom nastanka ovog teksta 😉

Comments

comments

error: Content is protected !!