Solo & Happy

Zašto ne znamo biti sretne i same? Zašto nam uvijek treba neki ON za sreću?

Čitala sam danas novu kolumnu Andree Andrassy. Nije da je baš često pratim, ali ponekad mi se sviđa što ima za reći. I napomena hejterima – u redu je ako je vi ne volite čitati, ali ajde idite heklat i trolat negdje drugdje. Hvala.

Pisala je članak o ženama polovicama, koje misle da su pola nečega ako nemaju frajera. 

A to je tužno. Tužno je jer žene to stvarno misle, dok ne završe u vezi s frajerom s kojim postanu sjena, a ne samo polovica sebe. Vjerujte mi, jer sam bila u takvoj vezi i nisam se mogla pronaći. Bila sam toliko mala da me ni ultra super mega jaki mikroskop nije mogao detektirati.

A sad kad sam solo, sad sam cijela. Ne fali mi muškarac. Ne plačem jer ću za Božić biti solo, niti mi je bed otić na Advent sama. Zapravo mi nije bed nikad nigdje otić solo, jer sam stava da sami dođemo na svijet pa što ne bi popili kavicu u najboljem mogućem društvu – sami sa sobom?

Ne kužim zašto je toliko out, ne imat frajera?

Zašto žena s 32, kao što sam ja mora imat nekog? Di to piše? I zašto većina žena fakat misli da je samo polovica nečega kako kaže Andrea?

Dok sam bila u vezi, osim što sam bila nevidljiva, imala sam problem i s tim da sve moram s njim radit u dvoje, jer eto to se tako radi kad si s nekim. I morala sam živjet po tim nekim normama i na neka mjesta ić samo upakirana u dvoje, jer kao polovica je bilo smiješno da se tamo pojavim. Sad se pitam kome je bilo smiješno? Ljudima koji su si dozvolili da ne postoje, jer su toliko posvećeni bivanju kao jedno biće. Okrećem očima. Ne mogu si pomoći.

Zbog Ljubavi (i ostalih proljeva u sinonimu) trpjela sam biti nečija ladica u koju se trpa svako sranje. Moje želje ne da nisu bile bitne, nisu postojale. I sve to zbog velikog življenja u paru.

Od svega toga ostala mi je hrpa trauma. I shvaćanje da sam si to skrivila sama. Ja sam ta koja je dozvolila živjeti po tuđim pravilima. Ja sam ta koja je dozvolila biti ladica za sranja, ja sam ta koja sam zaboravila sebe u IME SVETE VEZE i ja sam ta koja je kriva za svaku svoju suzu, za svaku uvredu i svako sranje koje sam progutala. Ja sam to dozvolila.

A onda sam rekla dosta.

Biti solo donijelo mi je razdoblje u kojem sam shvatila da sam osoba. Da sam kompletna od glave do pete i da imam što ponuditi svijetu. Da me biti ili ne biti u vezi ne definira ni na koji način i da kitit bor u miru i tišini na Badnjak zna biti ultra cool, kad ti nitko na uho ne zvrnda da nemaš ukusa za kuglice i da je sve prenakićeno. Božić meni znači dom, ljubav i prenakićeni bor. Točka.

Lijepo je i ići na kavu kad god ti se hoće bez da se nekome pravdaš zašto te nema i di si bila. Lijepo je i dopisivat se s hrpom frajera do 3 ujutro, ne zato kaj ti neko fali, nego zato kaj skupa igrate neku blesavu online igru i zato kaj su pomaknuti pa skupa vrištite od smijeha.

Lijepo je kupit si nove traperice i ogledat si debelo dupe u njima u špiglu i bit si sva seksi, bez da ti neki umišljeni tenkre dođe i kaže da si ZA NJEGA PREDEBELA. I lijepo je otić frizeru i pofarbat se u crveno, jer znaš da ti dobro stoji i da ti nitko više neće sračkat da ti ta boja ne paše, samo zato kaj se njemu ne sviđa.

A ako neki drugi pajac i proba – ZNAT ćeš kako ga verbalno opalit u jaja, pa da od takvih ideja u budućnosti odustane prije nego mu uopće ta usrana ideja dođe do mozga.

I na kraju divno je upoznati sebe. I nadograđivati se. Postati jaka, samouvjerena i zrela žena koja sebe voli i cijeni i koja zna što od života želi. I to je bitno! Znate zašto? Jer jedino takva možeš voljeti drugo biće i biti svoja u vezi. Jer ljubav je divna stvar, ali se događa ljudima koji ne vole sebe i zato su nesretni i sami i u dvoje. I dok god ti sebi govoriš da moraš imat nekog, nisi spremna ni na princa iz bajke!

Nije problem bit sama na Božić i Valentinovo i na moru i ne znam gdje sve ne. Problem je ne znati biti sama sa sobom. To je umjetnost, to se uči.

I kad to naučiš, bit ćeš spremna nekog zaista voljeti i biti s njim. I tad će ti i veza i ljubav izgledati potpuno drugačije.

I sama to još uvijek učim. I ponosna sam na to.

Do tipkanja,

Mary

Comments

comments

error: Content is protected !!