Junačine s block liste

Ljudi obično misle da će lako sa mnom. Uvijek sam nasmijana i dobrodušna, voljna svakome pomoći i spremna na kompromis. Uz to imam tu naivnu bebastu facu, pa valjda svatko misli da imam 10 godina i još uvijek vjerujem u Djeda Mraza. 😏 Pa onda muljaju koliko su dugi i široki dok nevino trepću okicama. A ja ih gledam i smješkam se. Oni misle da pušim njihove fore a ja samo skupljam minuse, dok ne dođe do one točke – Hvala lijepa, doviđenja.

Ne volim muljatore i sitne duše, ne volim one koji bi se prodali za 50 lipa i tri lajka više. Ne volim one koji misle da su dobri ljudi budale i koji uvijek ispituju nečije granice.

Upozorenje: Svatko ih ima. Osobito pazi kad dođeš do granice strpljivog čovjeka, jer tad će i nebo plakati od muke.

Ponekad mnogo galamim i ljutim se. To su zapravo moja dobra vremena, tad ti pokazujem da si mi još važan i da još uvijek možemo pokušati naći zajednički jezik. U trenutku kad ušutim – najebo si! To je onaj crveni alarm koji ti govori da se pokriješ po glavi i bježiš koliko te noge nose.

Međutim ljudi samo misle da znaju procijeniti drugu osobu, pa onda, barem u mom slučaju, idu još malo kopati. Umjesto da šute i maknu se, oni idu još malo testirati jesu li upalili crveni alarm i padnu na zadnjicu zbog onog što ih dočeka, a to obično izgleda ovako:

  • Vidiš, ja se neću tebi objašnjavati, samo te lijepo molim da me pustiš na miru i više mi ništa ne govoriš. (Lijepa i iskrena zamolba na koju bi svatko normalan ušutio, međutim…)
  • Na posljednju tvoju bljuvotinu sam odgovorila molbom, sad te prestajem moliti. (Upozorenje bijesnog bika spremnog da krene na tebe.)
  • Vidi, ti si pod a) užasno iritantna i netoleranta bljuvotina od čovjeka u pokušaju i ti i ja ni sad, ni više nikad nemamo o čemu razgovarati, je l’ ti konačno došlo do te šuplje previše namaljane tikve ili ti još treba i crtati? I b.) ni moj klon u tvojim snovima nije zainteresiran za nastavak ikakve komunikacije/ suradnje/ prijateljstva s tobom, ni tu ni sad a bome ni u paralelnom kozmosu. (Bik je pušten na bijesnu rulju i sve vidi crveno.)
  • Block sender.

Nakon situacije “Block sender” većina pacijenata koji su došli do te etape, još uvijek ne kuži da to znači da ne želim s njima nikakvu komunikaciju pa pokušavaju stupiti u vezu sa mnom preko maila, kućnog telefona, goluba pismonoše i seoskih baba.

Takve situacije kod drugih ljudi obično završavaju s – e sad ćeš fino razgovarat s murjom ili bejzbolskom palicom, pa si ti biraj.

Kod mene to izgleda ovako: požalit ćeš i dan i mjesec i godinu i sat i minutu kad si došao na ovaj svijet i postao sam sebi svrha i os oko koje se okrećeš.

To su trenuci u kojima se mudrima ledi krv u žilama a kretenima izgleda kao da su napokon probili tu moju barijeru. Obično ih pustim da se zavaljaju u lažni osjećaj pobjede i komfora, pa ih onda nasadim kad se najmanje nadaju i to tamo gdje su najtanji. Ostanu osramoćeni i šokirani dok im se niz facu cijedi sav njihov idiotizam.

Ostavim ih u takvim problemima da se više ne stignu baviti sa mnom, već su konačno primorani baviti se svojim sirotim životom u pokušaju. To su trenuci kad im cure saznaju da se on uvaljuje njihovim frendicama, trenuci u kojima lažov bude suočen sa svim stranama koje je pokušao zavaljati, kad koka koja je srala po svakoj kolegici i frendici iza leđa bude za istim stolom sa svima njima istovremeno, pa se neobične situacije počnu izvlačiti na površinu i vidiš kako im se dižu kose na glavama i uši crvene od bijesa i one situacije koje rastužuju a to je kad te starci uhvate u laganju pa se npr. mater prenerazi kad shvati da joj ponos od diteta nikad nije uplaćivao štednju već je tih 300 kn mjesečno otišlo na kladionicu i pivu.

Možda je problem i u tome što ljudi previše vole vjerovati u laži, jer im je tako lakše živjeti u vlastitoj koži?

I sve to izgleda tako spontano, jer zapravo i jest. To su trenuci kad svi shvate da dotična osoba ne zaslužuje da joj itko više prikriva tragove i da je dovoljno drugima uništavala živote.

Tko sam ja da budem sudac, porota i egzekutor? Ma nitko. I vjerujte mi da ni prstom ne pomaknem da bi zastori pali a publika vidjela pravu predstavu koja se događala iza kulisa. Samo se oboružam strpljenjem i  nađem prisutna u datom trenutku pa gledam mrtva hladna. Popijem svoje piće, zaplješćem “redatelju” i odem kući.

Zato nemojte pretpostavljati da nekog znate i nemojte ljudima paliti alarme, a ako ste ih već i upalili onda bježite k’o da vas vrazi gone ili se do proljeća zatvorite u tajni planinski brlog bez wifija i bez mogućnosti da se netko kroz snijeg do vas probije.

Do proljeća možda zaboravim da ste krele koje misli da je centar univerzuma i da je meni samo tlak pao toga dana kad sam stisnula opciju – block.

Ne, meni je trajno loše od spoznaje da postojite i nikako nije dobra ideja da mi se javite nakon nekog vama “razumnog razdoblja” tišine između nas.

Ni 16 života i 58 svemira između nije dosta.

M.

Facebook Comments

error: Content is protected !!