Žene kojima se divim…

Danas sam imala čast i privilegiju razgovarati s Ingrid Divković. U jednom trenutku nešto pišem i zezam se s mojim kolegicama s portala, u drugom trenutku otvaram inbox i ugledam poruku autorice koju već dugo pratim i čije knjige volim. Zamislite iznenađenja na mom licu. Poslala je poruku samo da mi zahvali što sam u kolumni za portal, spomenula njenu knjigu. Zaista moraš biti veličina, u duhu i srcu da cijeniš sitnice i da ti za iste, nije problem reći hvala. I sve me to ponukalo da pomislim kako svemir zaista funkcionira na čudnovate načine. Mnoge stvari o kojima sam prije mogla samo maštati, sada mi u život dolaze s lakoćom. Kako se to dogodilo? Tako što sam shvatila da se moram promijeniti…

Promjena je došla sa željom da se osjećam dobro. Počela sam pratiti autorice i motivatorice poput Marijane May koja piše fantastičan blog – Moj Životni Dizajn i Ane Bučević, koja je jednostavno van-vremenska žena, kako kaže moja Jovana. Otkrivši njih, pronašla sam autorice poput Ingrid.  A s njima sam s vremenom pronašla i sebe.

Nevjerojatno je koliko te ljudi koji te ni ne znaju, mogu razumjeti. Čini se ne shvatljivom ova rečenica, zar ne? Ali u njihovim tekstovima, knjigama, citatima, mislima, ja sam pronalazila sebe. Mariju koja je ponekad bila depresivna i frustrirana, Mariju koja se sama sa sobom borila i na kraju Mariju, koja postajem i koja je pobijedila svoje demone. Raditi na sebi doživotna je misija. Sada to znam.

U posljednje vrijeme sve više zahvaljujem, na stvarima koje imam i na onima u kojima ću se tek ostvariti i kao žena i kao pisac i kao osoba, kao kćerka, prijateljica ali i kao lider ekipi koju sam okupila na APortal-u. I što je dublja moja zahvalnost, za sve što me okružuje i sve što jesam, sve više divnih ljudi i divnih stvari ulazi u moj život. A oni što su me mučili ili povrijedili, ili su potpuno promijenili stav ili naprosto više nisu tu. Ne egzistiramo na istoj vibraciji. Kako god bilo, ništa im ne zamjeram, jer tko sam ja da nekog osuđujem? Mogu samo reći – Hvala što ste bili ovdje i naučili me neke životne lekcije.

Ali da se vratim onome što sam zapravo htjela napisati, a to je nekoliko redaka o ženama kojima se divim. I za koje osjećam neopisivu zahvalnost što su dio mog života ili što imam prilike učiti od njih, iako ih možda osobno ne poznajem.

Mama. Moja mama. Dala mi je najveći dar koji je mogla – život. Nosila me 9 mjeseci pod svojim srcem, rađala u bolovima, na kraju morala na carski rez, da bi ja došla na ovaj svijet. Sve što jesam, dugujem njoj. I nema riječi kojima bih mogla reći hvala, jer majčina ljubav je toliko velika da ih sve nadilazi. Mogu samo biti sretna i zahvalna što imam majku, što me rodila, odgojila, podigla na noge i učinila osobom kakva sam danas. Što uvijek ima prave riječi i što je njen zagrljaj, najljepše mjesto na svijetu. Što su njene oči uvijek pune ljubavi i razumijevanja i što kuha najbolju kavu na svijetu.

Žao mi je za trenutke kad sam te ljutila. I žao mi je zbog trenutaka kad si zbog mene tugovala, kad si se brinula i kad ti je bilo teško. Neke sam mogla izbjeći ali tvrdoglava lavica u meni morala je glavom kroz zid. Neke nismo mogle izbjeći. Neke si prošla sa mnom, držeći me za ruku, čvrsto. Puna snage i hrabrosti, nikad ne pokazujući koliko ti je zapravo teško. Vrijeme kad sam se borila za goli život i provela mjesece u bolnici, provela si jaka kao stijena – za mene. Ponekad se pitam koliko li si se puta slomila, plačući negdje sama, da te nitko ne vidi. Ali pobijedile smo. I na tome ti beskrajno hvala.

Mama divim se na tvojoj snazi. Ti si za mene istinska Amazonka. Volim te zauvijek i mnogo nakon toga.

Klemi. Moja Klemi. Nemam sestru, ali imam sestričnu. I to sestričnu kakvu bih poželjela svakome. Ona je starija od mene i ima djecu koja su stara kao ja. Zbog toga me doživljava kao svoje treće dijete ponekad, a meni ne smeta, jer sam mažena i pažena, a tko to ne voli? 😀 Klemi je osoba koja je topla, pravedna i direktna. S njom znaš na čemu si i meni to odgovara. Nema izakulisnih igara i uvijek ti kaže točno ono što misli. Mnogima to možda smeta, jer ne vole čuti istinu, a najmanje je vole čuti u lice, ali meni ne. Mnoge teške odluke donijela sam zahvaljujući njenim otvorenim i iskrenim savjetima.

Ona se nigdje ne gura i nikad ne nadima, ali ako vidi da sam potištena neće samo pitati što je, doći će do mene i onda ćemo nas dvije zbrisati na kavicu do jezera. Tamo ćemo se dugo zezati i kroz tu šalu ona će znati naći riječi koje trebam čuti. Njen je zagrljaj dom i miriše na ljubice. S njom mogu biti što jesam i mogu nadugačko ispijati kavu, jer me nikad neće požurivati. Ona nije samo rod, ona je prijatelj. Dokazala je to mnogo puta i na mnogo načina. Dala mi je svoje vrijeme, misli, ideje, zagrljaje i poštovanje. Dala mi je mjesto u svom srcu i svojoj obitelji. I iako nismo generacija, ona je meni najbliskiji prijatelj.

Izrazito je duhovita osoba i s njom se zaista možeš nasmijati do suza. Uporna je i veoma predana. Iako možda nešto na prvu ne zna, ona će se oboružati strpljenjem, učiti, čitati, promatrati, analizirati i tako godinama ako treba, dok ne savlada. Amazonke danas ne bi bile to što jesu da nije nje. Udala se veoma mlada, i uz brak i djecu i ponekad osudu okoline, uspjela je stvoriti čuda. Veoma je uspješna poslovna žena, divna i predana supruga, majka i baka. Žena, majka, kraljica u punom smislu. I ja ju obožavam.

Klemi, divim se tvojoj upornosti i uvijek nasmijanom srcu. Hvala ti što si me upoznala s Marijom kakva tek trebam postati i Sretan ti Rođendan. Neopisivo te volim.

Ovaj popis ne bi bio iskren da na njemu nije moja Madži.

Djevojka koju sam upoznala slučajno, iako slučajnosti ne postoje. Ušla je u moj život spletom čudnovatih okolnosti i postala mi više od prijatelja, postala mi je sestra. Madži ima najljepše plave oči koje sam ikada vidjela. Kad ju gledam, imam osjećaj da ponirem u njenu dušu. Ona je neopisivno snažna mlada žena, koju uz iznimnu ljepotu, krasi i divna duša. Upoznale smo se tako što mi je poklonila kartu za Sarajevo – iako me nije poznavala i u kompi s Klemi, organizirala moje prvo putovanje u taj divan grad, da se upoznamo. Trebala im je cijela vječnost da me nagovore, ali kad je autobus stao na Sarajevskom kolodvoru, a ja ugledala njeno nasmiješeno lice u mraku, obasjano blagim svjetlom ulične lampe, moje je srce zaigralo od neopisive radosti. Provele smo zajedno predivne dane u Sarajevu i od tad smo nerazdvojne. Ona svako malo doputuje u Samobor, pa onda ona, Klemi, Željka (Klemina kćerka) i ja, imamo svoje kave i druženja. I da, za naše prijateljstvo zaslužne su Amazonke!

Madži je otrpjela mnogo mojih drama, moje uspone i padove, slomove živaca i PMS-ove, ali sa mnom dijelila i najradosnije trenutke. Znamo se godinu dana, a kao da se znamo čitav život! Prva je uz Klemi zasukala rukave i pomogla da Amazonke budu ono što danas jesu – brend. Vjerovala je u taj projekt i u mene, kad ni sama nisam vjerovala u to. Bila mi je poticaj kad sam prestala pisati, bila motivacija kad se sve činilo crno i sivo.

Bila je tu dan i noć kroz jedno od najtežih razdoblja u mom životu. I kroz mnoge je teške trenutke koje smo prolazile kao tim, pokazala da je osoba vrijedna svakog divljenja. Da je čovjek, da je duša i da je osobita.

Uz sve to je neopisivo dobar pisac, jedan od najboljih koji su ikada pisali za Amazonke. Jako je maštovita i spretna i jako je dobar organizator. Ona je sposobna uvesti red u svaki kaos. Izrazito profesionalna, menadžer koji radi za Internacionalnu korporaciju, spoj je kakav se rijetko rodi. I zaista sam ponosna što je moja prijateljica.

Madži divim se tvojoj hipearaktivnoj, toploj i entuzijastičnoj prirodi i snazi koju imaš u sebi. Tvom osjećaju za pustolovinu ali i osjećaju za pravdu. Hvala ti što sam bolja osoba od kada te znam. Volim te.

Današnje predstavljanje dama koje su mi važne i kojima se divim zaokružit ću s Ingrid. Iako se nismo upoznale osobno, i ne mogu govoriti o njoj toliko intimno kao o Klemi i Madži, ipak žena je koja me inspirira svojim radom i talentom i koja je na drugačiji način dotakla moj život od dama koje sam vam već predstavila. Napisala je dvije velike uspješnice, koje sam obje pročitala u jednom dahu.

“J..e li vas ego?” i “Knjiga za divlju ženu”, hitovi su u kojima ona na vrlo zanimljiv način zapravo prenosi svoju duhovnost i inspirativni pogled na svijet. Kroz jednu metaforičku, pomalo pjesničku sliku dočarava nam najvećeg ljudskog neprijatelja – ego. I nespremnost da isti priznamo i da ga time iz svog dušmana, pretvorimo u saveznika. A nijekanje ega, je najveći egoizam na dijelu.

Jednaka se nit vodilja pronalazi u njenim blog tekstovima, citatima i mislima koje objavljuje na svojoj Facebook stranici. Kroz njih upoznajemo Ingrid kao kompletnu osobu, uspješnu mladu ženu, motiviranu ali nježnu. Zaljubljenu u život, pisanje, ljude i dobre knjige. Zaljubljenu u mogućnosti koje svijet pruža i potencijal koji se krije u svakom čovjeku.

Ima jedan citat u knjizi za divlju ženu, kojem se uvijek vraćam, a u kojem Ingrid kaže: “Divlja žena mijenja se i raste.” Citat je to zbog kojeg sam shvatila, ne samo da sam divlja, jer lavica se nikada ni ne može ukrotiti do kraja, ona ostaje opasna i kad je pitoma, već da mogu izrasti iz kože koja mi je bila tijesna, da mogu izaći iz zone komfora, svaki dan i opet ponovno, svaki put kad osjetim da sam probila još jednu granicu vlastite duše.

Možda je to nit poveznica koja se proteže kroz osobnost dama s kojima sam vas danas željela upoznati, svaka me od njih provela kroz jedan sloj moje nutrine, koji je trebalo preoblikovati. Mama svojom ljubavlju, Klemi svojom iskrenošću, Madži svojim strpljenjem a Ingrid svojim pisanjem.

Sjećam se razgovora s jednom meni dragom osobom, u kojem smo iako smo krenuli različitim putevima, oboje zaključili da se u životu ako želiš biti uspješan trebaš okružiti uspješnim ljudima. To ne znači da ćeš poznate ljude vući za rukav i vrebati ih na cesti, to znači da trebaš čitati njihove knjige, pratiti ih online i učiti od njih. Ali uspješni ljudi nisu samo poznati, to su oni ljudi oko tebe koji su ispunjeni, koji te obogaćuju samim svojim postojanjem.

Okružite se takvim ljudima. Dame moje, vi koje me redovito čitate, okanite se ljubomore i zavisiti, pratite uspješne ljude, budite inspirirane njihovim postojanjem i njihovim riječima. Cijenite one koji vam u život donose iskrice veselja i inspiraciju. A osobito one koji pred vas stave izazov. Ove dame potakle su me da prihvatim izazov života. Da ga živim onako kako želim, a ne onako kako sam mislila da moram. I na tome im beskrajno hvala.

Marija Klasiček

 

 

 

Comments

comments

error: Content is protected !!